_Prorok_
19.12.2009., subota
Eh te lijepe večeri doma kako su bile prijatne, večeramolitva i poslije toga igranje karti ili čovječe ne ljuti se. Tako je bilo i to večem smijeha i dobre volje nije nedostajalo a obitelj bila na okupu, Marija je za večeru napravila užljevak i prelila ga domaćim kajmakom. Užljevak veoma jednostavno ali ukusno jelo, isjeći par krompira sitno kao za krompirušu dodati desetak žlica brašna, razbiti 4 jajca malo posoliti i sa mlijekom zamijesiti žitku smjesu te istresti na zamšćenu tepsiju i ubaciti u toplu rernu i kad lijepo primi crvenu boju izvaditi i preliti sa kajmakom i mlijekom poslije toga isjeći na kocke. Danas kad je teško pronaći domaći kajmak može to i sa kiselim vrhnjem i malo mlijeka koje se doda u vrhnje. Baš smo večerali kad se na vratima pojavio Željko, eh bit će večeras zanimljivo veče rekao je ćaća da pospreme cure stol pa ćemo malo kartat. Veselo i puno smijeha je bilo to veče igralo se tablića , trebalo je pazit koju kartu baciti da se protivniku ne namješta i da mora da baci kartu a ništa ne uzme sa stola. Karte su padale bilježile se table kao recke i zbrajalo i nitko nije gledao na vrijeme pa se to veče kartalo do kasno u noć. Kad je Željko odlazio Marijan ga je ispratio do kapije, mislio sam sa tobom pričat malo o Borki ali kasno je, ma sutra kad pođemo u školu možemo o tome pričat do mile volje sad je kasno idi spat. Jutarnje buđenje sa oklagijom je bilo naporno jer sna je bilo mnogo manje no kad se išlo spavat na vrijeme, no hladna voda i umivanje brzo rasane čovjeka. Dorčak i put u školu ni Željko ni Marijan nisu bili raspoloženi da bi pričali nije im bila ni Borka na pameti a put do škole se odužio kao Matino ime i nikako mu nije bilo kraja. Još malo je ostalo do kraja školske godine bit će onda malo dužeg spavanja govorio je Željko, o da za tebe možda ali ja ću i tada da ustajem ranije jer treba pomoć Mariji da ne radi sve sama, ma i nije tako veliki problem ustati malo ranije kad se navikneš na to. Borka je stajala pred školom sa svojim društvom, pozdravili su se i pošli unutra jer je već zvonilo. Časovi su se vukli kao gladna godina nikad kraja a Marijan je jedva čekao da zazvoni i da izađe malo vani , drugi čas je bilo fizičko eh tako će da se popravi raspoloženje. Na časovima Fizičkog bi najčešće igrali rukomet a rukomet bilo je uvijek zanimljivo jer svako takmičenje je bilo tako, svatko je želio da bi bio bolji od protivnika. Konačno je odzvonilo za kraj, završen je i posljednji čas i došlo vrijeme da se pođe doma, Marijane sačekaj me pred školom da te nešto upitam dobacila je Borka u prolazu. Ma kud baš danas pomislio je Marijan ali hajde da vidimo šta želiš, kad je došla Borka vani činila mu se malo drugačija nego obično, umjesto spletene pletenice imala je kosu svezanu kao konjski rep, a zakleo bi se da ju je imala spletenu . Nasmijao se na nju a ona mu uzvratila onaj medeni osmjeh koji plijeni, bila je lijepa danas posebno to je morao da prizna. Izvoli reci mi govorio je on posmatrajući je danas u drugom svjetlu nego inače. Pa dokle ću ja da čekam odgovor od tebe da li je ta Leila još uvijek u tvom srcu i da li je u njemu mjesta za mene sad mi odgovori da znam. Prorok |