_Prorok_
09.11.2009., ponedjeljak
26 Nastavak
|
Kupio je ružu i uputio se ka trafici dok su ga prolaznici gledali sa smiješkom. Gospođa u trafici ga je dočekala sa smiješkom pitajući ga što želi, kupio bih jednu čokoladu može ona čokolada od Zvečeva, na kojoj piše samo ti pitala ga je, a on se složio još više pocrvenjevši da je izgledalo tako kao da će mu krv poteći licem. Želiš li da ti to umotam malo upitala ga je slegnuo je ramenima a ona mu je čokoladu umotala u bijeli papir, te na nju selotejpom pričvrstila žutu ružu, bio je zadovoljan. Za trenutak je zastao pred sobom broj 5 kao da traži snagu da uđe unutra, nije znao što reći , osjećao se izgubljen malo prestrašen. Konačno je pokucao i otvorio vrata sobe u kojoj je bilo 6 kreveta, Leila je ležala na krevetu koji je bio u uglu i morao je proći preko cijele sobe, išao je kao opijen. Leila je bila okrenuta ka zidu i nije ga primijetila dok se nije oglasio, on je držao knjigu na kojoj je bila čokolada sa žutom ružom. Jutros te nije bilo na doručku a ja sampročitao knjigu pa ti se želim zahvalit i vratit knjigu. Kad je Leila prihvatila knjigu dodirnula mu je ruku a on poželio da taj dodir ne prestane jer mu je davao neku snagu, osjećao je njenu toplinu koja je sa njene ruke kao strijela prelazila, prodirala cijelim njegovim tijelom. Ne odmičući ruku od njegove ustala je i dotakla mu lice usnama. a on nesvjesnu uzvratio osjećajući usnama njeno glatko lice. Obadvoje je još više pocrvenilo a Leila se prva snašla pitajući ga da li želi još da čita, te otvorila ormarić i iz njega izvadila knjigu sa naslovom Jadi mladog vertera, nije čitao još tu knjigu no knjiga mu nije bila niti bitna, samo je pogledom tražio Leiline oči kao da je tražio neke odgovore u njenim kao noć tamnim velikim ali toplim očima. Skinuli su ti zavoje, rekla je kao da želi da prekine to ćutanje , o da skinuli su mi ih jer je rana počela lijepo da zarasta, baš se prijatnije osjećam zbog toga jer su mi zavoji smetali. Još je želio da priča sa njom ali iznenadna posjeta koju je Leila dobila prekinula ga je u toj namjeri. Pred njim se iznenada stvorio muškarac ozbiljna stroga pogleda a na glavi je imao fes sa bijelim povojem oko njega, od njegova pogleda Marijana je streslo kao i onda kad je dirnuo žicu od elektrike. Leila je takođe začuđeno pogledala pridošlicu a njen izraz lica je odavao da je u pitanju jako neprijatno iznenađenje, Marijan se zahvalio udaljavajući se prema vratima pitajući se tko li je Leili taj strogi čovjek neprijatnog pogleda. Ušao je u sobu , knjigu je stavio na ormarić eh nije se sjetio da pita Leilu gde je koševsko groblje i da li je daleko od bolnice. No to će ju pitat za ručkom mislio je i dohvatio knjigu zaboravljajući na susret i strogi pogled toliko se zanio čitanjem da bi ostao i bez ručka ali sreća sa hodnika se začulo ručaaaaaaaaaaaaak. Nije žurio, polako je oprao ruke i uputio se ka trpezariji, Leila je sjedila za stolom, dobar tek dobacio je prolazeći. a ona je uzvratila sa osmjehom. Više pažnje je posvećivao Leili no ručku koji je bio na stolu ispred njega, bila je juha ne baš nešto što bi se moglo tako nazvati i krompir sa pilećim mesom. On je samo tražio pogled Leilinih očiju, koje su ga milovale kao jutarnja rosa cvijet, a srce mu je luđačkim ritmom tuklo kao da je želilo da iskoči vani. Prorok . |
