_Prorok_
29.10.2009., četvrtak
15 Nastavak
|
Konačno je stigla na njivu koja je bila pri vrhu brijega a na njoj su bile zasađene mlade šljive koje bi ćaća koristio za pečenje rakije, ali i pekmeza no nešto se i sušilo jer imali smo pušnicu za sušenje voća. Sušili smo i za druge, a naplaćivali trećinom posušenog voća, tako da ga je tavan bio pun. Eh tada kad se sušilo voće ćaća bi pažljivo ložio vatru da se voće lijepo posuši, a kad bi uveče ili izjutra prebirali i vadili suho voće, i davali svježe bilo je slatko pojesti kruške, šljive a i jabuke koje su bile na pola suhe. Marija se popela na brježuljak odakle je pucao pogled na susjedno selo Donja vijaka,a preko nje na Magulicu ili Kamensko kako smo to selo nazivali, pored Hrvatske bila je i muslimanska sa istim nazivom nešto dalje. Sjela je na jedan kamen i razmišljala o svom životu i o životu obitelji, pitala se šta ih čeka u budućnosti. Odagnala je te misli jer nije želila da joj kvare ovaj prijatni Majski nedeljnji dan, te se zaputila u šljivik koji je procvjetao i lijepo mirisao, a ispod je bila trešnja. Pogledala je travu oko šljiva koja je bila izrazito veća nego na drugom mjestu, išla je oprezno jer je na toj njivi bila gomila kamenja koje se čistilo sa njive a u tom kamenu je bilo i zmija nije želila susret sa zmijom gadile su joj se. U ruci je imala štap baš zbog toga, i kao da je vidjela trava se pomijerala, prešla je štapom preko trave a iz nje je istrčao miš, uzdahnula je sa olakšanjem. No nešto joj je privuklo pažnju, gljive , bilo ih je dosta. Zaboravila je na zmije i razmišljala u što bi nabrala te gljive jer svi smo volili gljive a ćaća ih je često znao nabrati te bi svi olizali prste poslije objeda. Na jednoj šljivi je našla staru bluzu koju je ćaća pbjesio jednom prilikom pa je i ostala da visi kao strašilo. Na tu njivu su često noću znale zalutat i divlje svinje iako nije bila daleko od sela vidila se ispred kuće. Dakle Marija je raširila bluzu i počela da bere gljive veselo pjevušeči, i radujući se sutrašnjem ručku. Jedva je sastavila bluzu zakopčala dugmad te uzela bluzu u naručje kao malo dijete što se nosi te se uputila nazad doma raspoložena. Kad se pojavila na vratima svi smo je začuđeno gledali a ona je bluzu postavila na stol smješkajući se, ćaća je malo rasgrnuo bluzu i razvukao lice u osmijeh govoreći prava ćaćićka si. U štednjaku je bila ormašica a na štednjaku voda sa kilogram šećera, voda je trebala uvreti da postane gusta smjesa kojom se prelijevala ormašica, kad bude pečena. Prorok .  |
