_Prorok_
20.10.2009., utorak
6. nastavak
Pogledao je pismo ništa ne govoreći, zatražio kutiju sa naočalima brižljivo ih namjestio i pogledao na poleđini ali je razočaran utvrdio da nema adrese pošiljatelja, pogledao na pečat i razvukao lice u osmjeh.Otvorio ga tako nespretno da je izvlačeči pismo iz kuverte jedan papir ispao iz njega. Marija je prišla da digne i primijetila ja da to nije obični papir bila je slika sa koje ju je posmatrala upadljivo našminkana žena. Zadrhtala je od bijesa sluteći zlo i pogledala sliku kao da želi svojim pogledom da je spali, pružila je ocu sliku a ruka joj je drhtala kao da je temperatura u kuhinji debelo ispod nule. Otac je primio sliku i gledao ju kao da gleda Blaženu djevicu Mariju. Gledao je sliku kao opčinjen i kao da nitko u tom trenutku za njega ne postoji na tom svijetu, a Marija je stajala kao ukopana zureći u oca sa otvorenim očima iz kojih je sijevala vatra. Idi Marija donesi mi iz špaiza onu flašu sa rakijom rekao je molećivim, skoro medenim glasom a osmjeh mu nije silazio sa lica. Flašu sa rakijom upitala je sa nevjericom Marija, otac nikad nije pijo rakiju poslije objeda, toga se doista pridržavao. Dohvatila je flašu drhtavom rukom i skoro joj je ispala na hrastove daske kojima je pokriven dio prostorije gdje je bila ostava. Natočila mu je njegov fraklić i stavila pred njega želeći vratiti flašu nazad , uhvatio ju je za ruku i rekao, ostavi je i nareži bijele peke i slanine i nešto salate. Bože šta se dešava sa njim rakija poslije večere, a večerao je doista dobro hvaleći Marijine kulinarske sposobnosti. I on je bio pravi mešter za kuhanje, naime kao dječak je služio pri župniku, a gdje se tako jelo tada kao kod župnika. Za vrijeme drugog svjetskog rata je služio paore njemačke seljake u Rumi, tako zarađivao i slao pšenicu i kukuruz svojima, a kuharice su bile Mađđarice čija je kulinarika na daleko poznata. Kad bi on pravio nedjeljnji ručak bila je to prava gozba, goveđa juha koja je tako mirisala da je mirisalo pola sela. U juhu je davao svega, mnogo nrkve, čak i krompir prije no je juha bila gotova ubacivao u juhu. Poslije bi ocijedio juhu i dodao sitne komadiće goveđeg mesa koje se kuhalo a veliki dio ostavio u loncu. Naravno mnogo mrkve od koje se Marijan uvijek mrštio ali ako bi ostalo nešto na tanjiru ne bi dobio meso sa umakom koje smo svi jako volili, tako je zahtijevao otac. Kad bismo pojeli juhu, jedino je Marijan ostavljao mrkvu a otac bi rekao tko ne pojede sve iz tanjira nije gladan i ne treba mu meso ni umak. Marijan bi zažmirio i gutao slabo sažvakanu mrkvu samo da dobije taj čudnovati slatkasto kiseli umak, kosani kuani krumpir i meso. No vratimo se ocu pijuckao je rakiju koja je počela da djeluje na njega, zdravo oko je dobivalo staklast pogled a on počeo da pjevuši što je činio jedino kad bi popio. Inače nije pijo, jako rijetko i nije bio nasilan kad popije samo bi zapjevao i tražio ležaj da se ispruži i zaspe kao top. Prorok . |