nezamjenjivo.

Imate nekog do koga vam je stalo svim srcem?..ne,započnimo ovaj post
malo drukčije..khm!
Tišina je.
Jedino što čujem je zujanje kompijutera.
Sama sam u sobi i nešto premišljam.
Ustajem i odlazim u sobu.Gledam
slike svojih uspjeha na koje sam ponosna.
Nasmijana se vracam i pišem ovaj post.
Dali su svi ljudi ponosni na sebe i sebe
prvog vole.Jednom me profesorica francuskog
pitala dali ja sebe volim a ja sam bez razmišljanja
rekla ne.Neznam zašto.
Rekla sam da volim svoju obitelj,što je naravno i istina.
Ali kad me pitala zašto nevolim sebe,slegnula sam ramenima.
Nije bilo odgovora.A zapravo volim sebe,što je na kraju priče
u redu.optimistično.Čak sam neki dan za sebe rekla da sam
lijepa.A onda me razred pogledao kao da sam malo..
A ja sam razmišljala što sam krivo rekla.
Jer stvarno volim sebe.Ponosna sam na sebe.
Prije nekoliko dana bila je produkcija Plesne udruge u kojoj
plešem.Bila sam zadovoljna nastupom.Kad sam nasmijana ušla
u slačionicu.Svi su histerično plakali osim Nike koja je zbunjeno
stajala nasred slačionice i vikala da se smire.Svi su plakali i derali
se jedno na druge.zbunjeno sam stala i pitala Niku šta je bilo svim
ovim do tada nasmijanim osobama.razlog je bio odlazak jedne
cure koja je plesala u Rotondu.Voljela sam tu osobu i bila mi je draga..
Nika je tješila sve te osobe da je sve u redu i da Lora neće otići iz udruge jer to su svi znali.Uvijek svi to kažu i nikad ne otiđu.
Zašto?!
Jer vole to što rade.Vole osobe s kojima se vesele.Nika
je polako bila ljuta što je nitko ne sluša pa je rekla čemu
taj plač i tuga kad smo ovdje.Trudila se biti optimistična i pomiriti te
uplakane ljude.Nisu oni bili ni posvađani nego tužni i bjesni na sve te ljude
koje vole a sada "odlaze".

by:Teica

Dolaze blagdani i novogodišnji praznici.Cijeli grad je u lampicama
koje ljulja vjetar.Taj dio godine mi se posebno sviđa jer je nekako
poseban.Ljudi nisu sami.Smiju se.Pripremaju razna iznenađenja,
i vesele ljude koje vole.Dani su darivnja,ali to nije toliko bitno koliko
i ljubav.Cijeli je grad ukrašen i nekako topao premda je vani hladno,
ljudi toliko vesele svoje najmilije da zaborave na vjetar i pamte smijeh.
Kite se borovi raznim kuglicama i šarenim lampicama.Imam osjećaj
da su ama baš svi ljudi ovoga sviijeta sretni ako je osoba kraj njih sretna,
ako se ne brine.Razveselite sve svoje voljene da se i oni osjećaju ugodno
i da im oko srca bude toplo i ugodno.Darujte im osmijeh ili zagrljaj.
Osmijeh ili zagrljaj je puno vrijedniji od jedne "plazme" ili tako nešto,
bar za mene.Budite uvijek uz osobe kojima je u tom trenutku teško.Pomognite im,utješite ih da ne hodaju sami.Jer nasmješene osobe
nikad ne hodaju same.
Kao što se uvijek piše,a to vam moram reći

Sve najbolje vama i vašim najdražima.Puno toplih pusica.
Budite veseli i pamtite ovu godinu ko' da je zadnja.

By:Teica

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.