nedjelja, 13.05.2007.
naše stvari
nije nam jasno
dok smo bili mali
lagali su nas,
pričali nam stvari
da postoji deda mraz.
slušali smo svašta,
vjerovali im sve
sada nam je jasno
al neznamo još sve...
ko` to nas odozgo gleda
što to rade ti ljudi s neba,
zašto uvijek nešto fali
zašto nismo zauvijek mali,
ko` to nas odozgo gleda
to i mene pita deda
nadamo se istini
jer uvijek su nas lagali...
živimo u mašti
gdje vladari smo mi
piće i gitare
probe u pola tri,
našli smo smisla
kojeg znamo samo mi
ništa nam ne fali
zadovoljni svi...
ko` to nas odozgo gleda
što to rade ti ljudi s neba,
zašto uvijek nešto fali
zašto nismo zauvijek mali,
ko` to nas odozgo gleda
to i mene pita deda
nadamo se istini
jer uvijek su nas lagali...
al ipak tu nešto ne štima
i dalje gore nekog ima
sve nas više nestaje
a ja želim da prekinu to sve
mi smo samo ljudi mali
kao mravi u visokoj travi,
ma pustite nas onda tako
zajeno ćemo sve polako...
jer mi smo samo ljudi mali
kao mravi u visokoj travi,
ma pustite nas onda tako
zajedno ćemo sve polako...
ulicama grada
Šetam gradom, sam bez tebe
zamišljen
gledam u prazninu, preispitujem
samog sebe, propadam u dubinu...
I u očima punim suza
klupicu ugledam, pun sjećanja
nikome je ne dam
već nekako istrošena
drvena i stara...
O kako bi te grlio ulicama grada
zašto sam te volio, manje nego sada
zauvijek si otišla, ostala mi nada
vrijeme prolazi,pogledaj nas
di smo sada
Sada na njoj sjedi zagrljeni par
o da smo to sada mi
samo jedan trenutak bar...
Osmijeh na njihovom licu
govori mi sve
zar se to ne vidi koliko ja...
trebam te!!!
