1 - 9
|
1:00 Opasno gubi živce . Viče i Figaro se skriva iza kauča . Nastavi tražiti . Bez rezultata . Iznerviran je i ne toliko efikasan . 0:30 Totalno poludi . Udara u stalak i ruši ga . Sat i dalje otkucava . Osjećaj bespomoćnosti , straha , bijesa , frustracije , sva negativna energija i ponajviše stravična želja za normalnim svijetom udaraju u njega poput malja . 0:24 Baca žlicu u zid , ona tupo odzvekne i padne na kauč tik do lampe . 0:22 U svom svojem očaju , ipak je primijetio da se nešto dogodilo . Naime , kauč se zapalio . Nogom oprezno šutne žlicu s njega i vatra umah nestade . Uzme žlicu s poda , nevjerojatno , potpuno hladnu , iako je prije par sekundi bila u plamenu . Priđe za korak bliže kauču i osjeti da se žlica ugrijala . Prepozna sistem toplo-hladno . Veći plamen dovesti će ga bliže cilju . Bar se tako nada . 0:14 Žlicom prelazi oko kauča promatrajući plamen koji se postepeno razbuktavao . 0:13 Zaključuje da je plamen potpuno bezopasan , bar za njega , nositelja žlice . 0:10 Dolazi do kuta kraj lampe i shvaća da je to najbolja veličina plamena koji će uspjeti dobiti . Odloži žlicu . U kutu je pet ili šest prekidača . 0:04 Postiskao je sve prekidače po zidu . Ništa se nije dogodilo . 0:03 Uoči prekidač na samoj lampi . 0:02 Brzim ga pokretom stisne . 0:01 Svijetlost koja se pojavila najprije je izblijedila svjetlosne brojke na zidu , a zatim ih potpuno 'progutala' . Phil je još ošamućen i pod stresom . Ne shvaća je li uspio ili nije . Nakon nekog vremena što ga nije zaskočio nikakav divovski čekić , bodljikava žica , stupica u podu ili što slično , shvati da je uspio . Svjetlo je ugasilo svjetlo . Nekako logično , kad pogledaš . Isto tako , sasvim neuhvatljivo . Ima takvih stvari u životu , pomisli Phil . Phil zadovoljno sjedne na kauč i Figaro mu , kao da je znao da mu se prijatelj smirio , skoči u krilo . Nakon nekoliko sekundi odmora , posegne za žlicom koja je ostala stajati kraj lampe na podu . Opet je bila hladna . To čak ni nije bila normalna hladnoća , kao tuširanje u mračna zimska jutra ili kao led u čaši soka . Ta hladnoća je hladila i iznutra . Na neki čudan način . Phil bi se , kad bi uhvatio žlicu , osjetio prilično ispražnjeno i hladno . Kao list papira koji čeka na neku toplu boju da ga oskvrne . Jedino je glava žlice sad bila osvijetljena , i to slabašnim zelenkastim sjajem . Phil bolje pogleda i shvati da su se na udubljenoj , glatkoj površini pojavile dvije sićušne strelice . Jedna pokazuje prema zidu nasuprot kauča , a druga prema zidu nasuprot vratima kroz koja je ušao . Okreće žlicu po vodoravnoj osi i shvaća da strelice i dalje upiru u istim smjerovima . Poput kompasa .. |
