1-1
|
.. odluka da počnem opet nešto piskarati na ovom krivom , neshvaćenom i šarenom blogu donesena je naglo i isto tako naglo može (i hoće) biti promijenjena ili poništena , bwahhaha, budite upozoreni . Ovaj puta želja mi je pisati nešto zbrkanije i , recimo , luđe (ah ta riječ) , i recimo , manje namješteno nego prijašnjih puta .. možda nešto i ispadne iz tih mojih trubastih (bezumnih) i tako klišeiziranih random (ilitiga nasumičnih) misli . Pa . Moram negdje i početi . Dječarac je nervozno trčkarao puteljkom , jednog ne baš veselog ljetnog poslijepodneva . Praznici su bili u punom jeku , sunce nije imalo milosti prema oronulim biljčicama . Svi ostali bili su na plaži , u planini ili jednostavno kući , strateški postavljeni u hladu ili na propuhu . No sitni trinaestogodišnjak kuštrave smeđe kose , ruku i nogu tankih poput stapčica pšenice , ni danas nije imao mira . Žmirkao je daleko pred sebe , prema gradiću na obronku iznad plodne doline , okupanom gotovo beskrajnim poljanama i pašnjacima , i koračao popločenim puteljkom zaraslim u paprati . Pritom se nekoliko puta zatekao kako fućka temu iz nedavno pogledanog filma , očajnog ljubića sa groznim zapletom , i , što je još gore , ružnom glavnom glumicom . Dječarac se zvao Phil , i trenutno je očajnički trebao stići do gradića , jer mu je sunce već lagano udaralo u glavu , žeđ ga je pekla duž gornjeg dijela probavnog sustava i znoj mu je kapljao niz nadlaktice i niz leđa . Dvije kante mlijeka , svaka u jednoj ruci , već su opasno drhturile i prijeteći prijetile da će skončati svoj put od raskrižja do gradića prema je kojem Phil žurio . Mljekarski kamionet upravo je krenuo dalje niz glavnu cestu , zapravo prošireni poljski put , prema selima dalje na zapad , veselo puštajući plesne hitove koji su trebali privući žedne radnike i radosne domaćice . Majka je Phila svakog dana slala po mlijeko , i sad su ga sigurno ona i dvije Philove mlađe sestre željno iščekivale (mlijeko , a ne Phila) . Iz snatrenja ga odjednom prene komešanje metar i pol visoke pšenice s njegova desna , te on znatiželjno ali i pomalo iznervirano stane posred puteljka . Komešanje se približi cesti i mačak bijele boje opušteno istupi na puteljak , naoko ni ne primjetivši spodobu s dvije kante u rukama . Elegantno došeta do sredine puteljka , okrene glavu za točnih 90 stupnjeva nalijevo , uzdigne umiljati pogled i još umiljatije mjaukne , i potom , kao da se ništa nije dogodilo , nastavi na drugu stranu . I sve bi bilo jednostavno , i priča bi bila gotova ovdje , da na mačićevom boku nije kričavo crvenim bio ispisan nekakav čudnovati znak , koji , kao i što se dešava u pravim napetim romanima , okupi pažnju glavnom junaku i ovaj s nimalo razumijevanja ispusti kante treskom na tlo (jedna se i prevrnula , a drugu su ubrzo napali poljski miševi) i krene u lov za tajanstvenim četveronošcem . |
