Pomozimo Kristijanu
Trenutci bola
Ponekad je dovoljno samo malo pažnje...
Život svima donosi čudne stvari...15. godina život je za mene bio samo priča u nastavcima, u kojem dolaze čudne lijepe i one ne tako lijepe stvari... Eh, pa došlo je i do toga da mi je život donesao i one ružne, kojima se nikada nisam nadala... Čak mi noćne more nisu bile tako strašne... 15.9.2007. godine samo jedan posljepodnevni poziv moje najbolje prijateljice uništio je sve moje lijepe misli o životu. Do tada sam živjela sretno sa svojim bratom, mamom, tatom i bakom. Imala sam obitelj koja se samo mogla poželjeti... Dakle, toga 15.9 koji ću pamtiti cijeli život jer mi se svijet srušio u sekundi... Moj stariji brat, koji mije potpora u svemu, kojeg obožavam, volim na sve moguće načine, imao je prometnu nesreću. Vozač kombija prešao je kroz znak STOP i lupio ga je. Hitna ga je odvezla u Zagreb u Dubravu. Imao je dvije teške operacije glave. Nakon nekoliko dana mozak mi je počeo otjecati i morali su mu ukloniti neke kosti lubanje. Ali on je jak i to je sve uspio prebrodriti. Od toga dana prošlo je skoro 9 mjeseci. On je još uvijek u komi, ali bori se. Treba još puno vremena da se to vrati na svoje, ali mi svi znamo da će doči i do toga dana. On je od 3.3 u Krapinskim toplicama na rehabilitaciji. Liječenje je skupo i dugotrajno. Svi znamo koliko novaca treba za takva liječenja. Tata mi je obični šumski radnik i njegova plača ne može pokriti sve troškove. Mama se brine za Kristijana i s njim u Krapinskim toplicama. Baka je 100% invalid i teško hoda, a ja, njegova sestra idem u Zagreb u školu. Živimo u malom selu Kozarice pokraj Novske. Zato molim vas, koji znate kako se mi osjećamo da svojim dobrim srcima pomognete meni i mojoj obitelji da opet budemo sretni svi zajedno.
HVALA! !
