nedjelja, 08.07.2012.

JeDn@ iZ nEProSpaVaN3 NoćI...

U toj noći sa nečujnim ponoćnim letom
i nevjericom u mojim plavim očima, tada
sve nama sveto postalo je uspomenom
i sakrilo se iza zidina tvog' novog grada.

Samoća mome srcu uvijek cijenjena
dobila je novi epilog vremena, značenja,
promatrana uvijek sa daljine, sa strane,
sada provodi samnom i noći i dane.

Promjenio sam puno brojeva i novih lica,
otuđio sam se od sebe osječajući da propadam
zamjenio sam čak i imena naših ulica,
na koljenima spreman da bilo kome se podam.

U noći posebrenoj magličastim zvijezdama
freska, skica neke nove djevojke, crne kose,
shrvani samoćom, ratnici u meni leže na bedemima
i osluškuju miris koraka što njeni udarci o' zemlju nose.

Pogled nježnosti, riječi razumjevanja i sigurnosti
spojena sa osjećajima i blagim trncima
i u meni nestaju sve moje tihe nesigurnosti,
a samoća, sada znam odlazi teškim koracima.

Potpisujem pogledom s tobom bezuvjetno
ugovor, do zadnjeg izdisaja svog života
čuvat ću te i biti tu, zauvijek i vječno,
To je moja čast i moj posao iz snova.

Pratiti svaki tvoj korak meki koji napraviš,
popratiti beskrajnu sreću i preuzeti dio tuge
koju u nekim zaupuštenim trenucima osjetiš
i odvesti te na kraj predivne bajkovite duge,
želim da se svaki puta kad tuga ti dođe, ti sjetiš,
osluhneš moj glas: "Ne boj se, ja sam uz tebe."

Znaj riječi nikad nisu bile samo slova,
one su više od toga, puno više...
One mogu biti i Sunce i noć, mač i lijek
zato zapamti mene i moje riječi zauvijek...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.