|
|
zovem se nekako,to nije bitno
živim u Dubrovniku,u LAPADU
prvi razred turističke san
rođena sam 18.10.1992. (netko mi je jednom rekao da je moj datum rođenja oznaka za sreću, tj. da su ljudi rođeni na ovaj datum iznimno sretni... e pa falio je... to nije tako... bar ne u mom slučaju... nažalost...)
treniram breakdance...
ateist sam,ne vjerujem u Boga....
inače sam jednostavna osoba koja skoro uvijek zna što hoće, ali kad mi se pogrešni ljudi upletu uživot, izgubim se. često sam živčana i nervozna, ali sam u zadnje vrijeme povučena.... lako se sprijateljim i pričam s ljudima al za reć nekom neku tajnu malo ozbiljniju teško.... ljudi misle da me poznaju al zapravo rijetko tko me poznaje, ja ne želim da me ljudi poznaju, osjećam se golo ako znan da netko zna kako ja razmišljam.... ne želim da me tako dobro netko pozna..... al volim imat uz sebe ljude koji znaju kako mi je koji suosjećaju..... ma čudna sam ja....
često mijenjam raspoloženja, zapravo stalno,.... komunikativna sam i lako se sprijateljim, ali se onda se razočaram u ljude jer im previše vjerujem,....... prelako me je povrijedit i previše se vežem za ljude..... nije me briga što ljudi misle o meni, neću se mijenjat ni zbog koga, jer ja sam ja, a ako se nekome nesviđam nije me briga, ako ćeš me prihvatit ovakvu kakva jesam super, a ako ne, nosi se. nitko nije savršen, pa tako ni ja.
MOJ MOTO
MOJ MSN I EMAIL:
eva-lapad@hotmail.com
ovo sam ja........
this is what my heart looks like 
VOLIM
¤ muziku;najviše rock, punk i metal malo blaži...
¤ jest
¤ kuhat 
¤ izlazit
¤ spavat
¤ trčat
¤ plivat
¤ ronit
¤ svoj mob 
¤ svoj komp
¤ svoj digitalac
¤ fotografirat
¤ istraživat
¤ putovat
¤ gledat filmove
¤ noć
¤ kino
¤ šetat
¤ kupovat
¤ romantiku
¤ jubit se...
¤ italiu
¤ sloveniu
¤ solitudo
¤ babin kuk
¤ plaže
¤ more
¤ školjke
¤ porporelu
¤ onaj crveni svjetionik na porporeli
¤ kišu
¤ led
¤ prugice
¤ mrtvačke glave
¤ crnu boju
¤ crvenu
¤ sivu
¤ maslinastu
¤ smeđu
¤ rapsove
¤ pletenice
¤ prstenje
¤ narukvice
¤ marame
¤ starke
¤ tetovaže
¤ drveće
¤ narančaste ruže
i ruže općenito 
¤ prirodu
¤ slonove
¤ nosoroge
¤ nilske konje
¤ lavove
¤ tigrove
¤ crne pantere
¤ leoparde
¤ svoju plišanu pandu i pande općenito
NE VOLIM....
¤ meso
¤ gužvu
¤ ljude koji se prave da su nešto šta nisu
¤ proseravanje
¤ dvoličnost
¤ razmaženost
¤ kompliciranost
¤ spletke
¤ dosadu
¤ LAGANjE 
(to prezireem i ne opraštam 
)
¤ prepotentnost
¤ egocentričnost
¤ glavobolju
¤ kad mi netko ponavlja nešto 100 puta
¤ kad mi neko nešto sere o glupim stavrima
¤ kad me pilaju oko gluposti
¤ kad se ljudi petljaju tamo di im nije mjesto
¤ kad ljudi zure u mene, a pogotovo kad jeden 
slika govori više od 1000 riječi.....
jeli vam poznat ovaj feeling?? tako se ja konstantno osjećam........
komadići snova pregaženi porazima....
kako je bolno smijati se.....
kad se trudiš uklopiti a nemožeš.....
jedino što znam kakav je osjećaj kad se želiš ubiti....
kako sebe ranjavaš izvana trudeći se ubiti ono loše iznutra......
kad ne želiš osjećati smrt može se doimati poput sna....
ali vidjeti smrt....
stvarno je vidjeti....
...fantazije o njoj čini prokleto smješnim.....
*možda postoji trenutak u odrastanju kad se nešto prelomi.....
osjećaj bezvrijednosti nadvladava rijetke tople riječi.....
girl with a broken smile....
ask her if she wants to stay alive.....
can somebody tell me.....
there is just too much that time can not erase....
nobody seems to care......
sve ima svoju namjenu.....
please.... if you know how just help me....
death comes on silent wings.....
poharana duša.....
nekad ne čini tako lošim.....
neznam ko mi glavu nosi....
previše toga.....
nepitaj me kako sam.....
možda ipak srce ima neku svrhu.....
sad me ima, sad me nema....
pustoš.....
male stvari su bitne....
prošlost upravlja sa mnom poput marionete....
nekad poželim odletit.....
nemogu pobjeći svemu što bijaše.....
sve se obrušava na mene.....
I wanna know what is like to be the last one standing.....
pokušavam zakopat prošlost.........
davam ti ono što je ostalo od mene..... najveći komadić....... čuvaj me....
suze samo režu ionako već unakaženo lice puno ožiljaka prošlosti.......
ostavljam barem nekakav vidljiv trag........
love can sometimes be magic, but magic can sometimes be just an illusion.......
I just wanna rest.....
tješi me nekad spoznaja da nisan jedina.....
I just wanna breath like everybody else....
kako su ljudi glupi i lakovjerni.........
bitno je oku nevidljivo.......
sjećem se zarobljeno u porazima i bolima........
prepušteni smo sami sebi.......
bitna su djela..........
samo me nemoj zaboravit..........
nije sve kao što se čini...
this is what my heart looks like.....
uvijek iznova..........
please kill my pain I'm too tired of doing it......
prošlosti nemožeš pobjeći........
često poželim......
nekad ne osjećam razliku.......
nadan se da nisi ko ja.........
molim te negovori mi kako je sve dobro kad nije.......
teško je ispustiti sreću ako san je opće ikad imala.....
moje zelene oči su se nagledale previše loših stvari.........
riječi koje me najbolje opisuju.........
mrzim ljude s predrasudama........
najgore je kad se više nemožeš ni prepoznati u ogledalu....
pokušaj se sjetit........
svemu dođe kraj.........
cijeli je život obrnuto proporcijalan.....
takva san kakva san.....
male stvari su dovoljne.....
sometimes all I want is to die..........
rijetko tko zna istinu.........
nadan se da je spas u nadi..........
i dalje čekam.........
kad bi bar bio netko........
tako sam umorna............
a svi govore da je odrastanje tako lijepo..........
neželin se vratit..........
mogu što hoću kad ionako nikog nije briga..........
samo slova, nepoznato značenje..........
neki zatvaraju oči pred istinom dok su neki samo slijepi.........
bar u jedno možeš biti siguran..........
vrati mi barem nešto............
ipak sve moraš sam napravit...........
prijatelj je onaj koji zna sve o tebi a i dalje te voli..... a bili me voljeli kad bi znali sve ovo.............
obožavam mrak.........
I'll speak to you in riddles so you can understand.....
| < | siječanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
story of a broken soul... moj život u stihovima.... duša preslikana u stihove.....
koliko vas me se sjetilo.....
Get a Free Hit Counter
MUDRE I LUDE MISLI
SMRT JE SAMO TOČKA NA KRAJU REČENICE, NIJE VAŽNO JE LI BILA DUGA, NEGO JE LI IMALA SMISLA. *
živjeti znači patiti,a preživjeti znači pronaći smisao patnji....
Teže je prihvatiti osjećaje koje imamo, nego glumit osjećaje koje nemamo.
Istina postoji, izmišljati se može samo laž.
Idealan muškarac muškarac je onaj koji ne pije, ne karta, ne okreće se za drugim ženama, ne svađa se i- nema ga.
Kad bi muškarci bili tako dobri ljubavnici kao šta pričaju, žene nebi imale vremena ni počešljati se.
Bože, daj mi strpljenja! Ali brzo!
Ono što je bilo, moralo je biti, a ono što nije, nije ni moglo biti...
Da biste imali lijepe pankerske zube, grickajte burek s petardama!!
Izgubljen je crni doberman, ako ga netko vidi, neka BJEŽI!!!
Masturbiranje je samo način da svoju sreću uzmete u svoje ruke.
Preljub: dvoje pogrešnih ljudi rade pravu stvar.
ŽIVOT-bolest koja se prenosi sexom.
Stvarnost je iluzija prouzrokovana nedostatkom alkohola.
INCEST-igra za cijelu obitelj.
Tko se posljednji smije, najsporije misli.
Uvijek znaj da si jedinstven, kao i svi ostali.
Diploma dokazuje samo da znate naći odgovor.
Ako je abortus ubojstvo, onda je maurbiranje genocid.
Vibracija je pokret koji ne može odlučiti kojim smjerom krenuti.
Psihijatri kažu da je jedna od 4 osobe mentalno bolesna. Provjerite 3 prijatelja. Ako su oni ok, vi ste taj.
Što ima 4 noge i ruku??? Sretan pit-bull!
Nije važno biti prvi, važno je stići prije drugog.
Demokracija je kad 3 vuka i ovca glasaju što će imati za ručak.
Svi imaju prvo da budu glupi, neki samo zloupotrebljavaju to pravo.
Djeca su najskuplji oblik zabave.
Svaka cigareta skraćuje život za 11min, a svaki orgazam ga produžuje za 15min. Znači, pušači jebite se za život!
Probudite se s osmjehom, spavajte s vješalicom u ustima.
Nikad ne očekuj princa na bijelom konju, jer većinom dolazi samo konj.
Što znače slova A,B,C,D,E,F za veličinu sisa???
A-a di su?
B-bar se vide!
C-cuclal bih ih!
D-dobre,dobre!
E-enormalno dobre!
F-fuj,silikoni!
Koja je najljenja stvar na svijetu??
KURAC!!! Cijeli život leži na jajima,
kad piša moraš ga držat,
tu i tamo se digne, a ked se digne,
treba ga gurat!!
Bosanske poslovice:
Dobar grah daleko se čuje
Tko rano rani,zajebo je pjevca
Tko drugom jamu kopa, fizički je radnik
Tko se zadnji smije, nije shvatio vic
Sex je senzacija prouzrokovana situaciom kad muškarac stavi svoju lokaciju u žensku destinaciju.Da li shvaćaš moju konstataciju ili želiš demonstraciju? Znam da stvara probleme, zato ja brzo čitam.....
RESTORAN PIČKIN HLAD
nudi vam karu na zaru, muda od labuda i dude krave lude. Rezervisano Vam je na terasi glave okrenute suncu, a guzice kurcu. DOĐITE I UŽIVAJTE
Patiš dok ne shvatiš, akad shvatiš, tada patiš, jer si shvatio da si uzalud patio...
Životna je ironija što ti cijeli život sole pamet, a ti umireš od šećera...
Duboko vjeruj u ono što želiš i zapamti da izgubljeno je samo ono čega smo se odrkli. U životu poželi samo jedno; da ne voliš izgubljeno i da ne izgubiš voljeno....
Što je gore od slona u staklani?? Jež u tvornici kondoma!!!!
Bolje biti budan udvoje, nego spavati sam...
Ljubav je kao sjena, :trčiš za njom i nikad je ne stigneš, a kad joj okreneš leđa, okrene leđa i ona tebi...
P.S. pogotovo ako to učiniš ok:o podneva...
Muškarac potroši pri sexu 2000 kalorija; 100 tijekom sexa i 1900 idući dan kad se hvali...
Ljubit može biti lijepo, ali može i bolit, no jedno je sigurno- nekog moraš volit.....
Za lepršav hod i sjaj u očima koristite kozmetiku DALMACIJA VINO!!!!
Ljubav je kao kaktus, jednom cvjeta, a vječno bode...
Rađamo se goli, mokri i gladni, a zatim sve postaje gore...
Kopanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe...
Nekad se ne poznajemo jer se predugo znamo...
Teško je biti nitko i ništa onomu tko je tebi sve, no život ide dalje i ne pita boli li ili ne......
Zašto žene ne mogu izgubiti rat protiv muškaraca?? Zato što imajudvije bombe, muški samo pištolj na vodu!!!
Od koljevke pa do groba, naj ljepše je neko drugo doba..
svijet gledan mojim očima kroz objektiv kamere......
naizgled slobodan svijet... no po svuda nalaze se besmislena ograničenja.....
djetinjstvo san vraćala kroz bizarnost.....
no sve prolazi... iluzije pogotovo.... kako brzo dođu tako i pođu.....
svaka ptica svome jatu leti* sreća svjetlu.....
pokušavali smo sreću uhvatit fotoaparatom.... dijelom smo uspjeli.....
suze su spoj kisika vodika i malo soli a tako bole....
ograda koja neda životu da pobjegne... al on će opet pobjeć.....
iskren smjeh puno znači..... a kad ga nema boli.....
od svega su samo sjene ostale.....
odlazim da bih se vratila....
prošlost tako stvarna još mi se čini.....
svi okreću glavu od lošeg....
od mojih snova većinom ostanu samo zgarišta.....
tako malo a tako lijepo... a na kraju i bitno.....
predstavu laži više nitko ne dolazi da gleda svima je i više nego dobro poznata....
prvi koraci najbitniji su......
nemoj bacati dijelove sebe zbog drugih... nije vrijedno.... vjeruj mi.....
ne sakrivaj se iza ruka.... pruži ih drugima....
uvijek iznova šila sam stare rane... jednu preko druge.....
između tame i svjetla.....
srća uvijek ode od mene..... prekrhka je da bih je čvrsto držala.... a možda nekad prečvrsto držim a ona se slomi?
svi imaju priliku uspjeti.....
o trudu ovisi uspjeh.....
nekima jednostavno nije dopušteno da uspiju....
tvoje sunce još uvijek obasja me s vremena na vrijeme....
nemoj ga skrivat.... ne znaš koliko znači......
nosila sam maslačak..... dugo sa sobom.....
sve što volim kratko traje....
mog maslačka raspršio je vjetar.....
sreća, kažu, dolazi u različitim oblicima.....
svi odu... kad tad....
kišobran za dvoje u zatvorenom prostoru di nema kiše ni nikog dugog.... to je opća stvarnost... moja stvarnost izgleda drukčije.....
svi mi skrivamo sebe..... neki sebe nikad ni ne pokažu pa zaborave i kako njihovo pravo ja izgleda....
prosuli smo dobrotu po podu.... nismo je gazili... al drugi hoće....
svi smo djeca u duši......
bježimo istim koracima u drukčijim smjerovima.....
u svakom dobru ima malo zla, u svakom zlu ima malo dobra.....
jedina koja me vjerno prati je moja sjena.....
sve niže i niže.....
neke je stvari najbolje zakopat.....
u neka vrata bolje ne ulazit.......
postoje svijetle točke......
tragovi izgubljenog djetinjstva.....
voda nemože sve oprat......
kiša je padala da ubije svu tugu i bol..... gazili smo ih u lokvama.... no sunce je došlo... nismo uspjeli....
u moju kosu zapleo se tvoj šapat.... skrile se misli.....
nekad ni ne promjetiš razliku.... sve je tako jednolično......
najdraža životinja.... tako pametna i dobra.....
nitko se ne vraća.... ili se ne uspije vratit.... tamo idem i ja......
pogled kroz prozor... kao pogled iz zatvora......
uhvati svjetlo.... spremi ga u džepove... trebat će ti.....
more htjelo je pomoći mi.... razbiti hridi boli....
dolaze oblaci......
I just wanna fly..... I just wanna touch the sky....
polako dolaze po mene.....
tamo daleko sreća postoji.... daleko....
svjetlo ipak uspjeva probiti se.....
nebo ostalo je kvravo.......
sve je pomješano.....
oči su ogledalo duše.....
oči u oči.....
pružam ti ruku....
sunce nemožeš zaustaviti.....
sunce okupalo je more.....
sa svoji cipelicama lutalicama išla sam i preko kamena i preko oblaka....
polako slijevaju se kapi niz prozore....
ruke tako obične a opet tako posebne.... dodiri su važni.....
trčim po moru.... želim dotaknuti horizont.... trčim i trčim.... cijeli život za horizontom.....
i sunce oplakuje ljeto.... davi se u moru......
sami na pučni života.... no opet imati nekog kraj sebe u samoći osim samog sebe je spas....
sunce na obrisanom staklu... možda je netko htio obrisati sunce??
tvoj šapat zapleo mi je kosu.....
po nebeskim skalinima trčat ću.... možda do sunca doći ću.....
tračak nade.....
krhotine prošlih života......
svjetlo prelijeva se po moru... oću ga dotaknut....
zakasnila sam na svoj brod za sreću.....
tužna vrba objesila je grane teške.... pune tuge....
sretne siluete leđa okreću.......
svjetlo pokzuje put... al gdje put vodi??
ubit ćemo tugu..... bar pokušat*
nekad mjesto bolnih uspomena..... sada samo sjećanje.....
svi odlaze... i ptice i ljudi.... samo se ptice vraćaju....
prava ljubav nikad ne ostari... uvijek je mlada......
pogled kroz ružičaste očale.....
dijamanti padaju sa neba.... al mene zaobilaze.......
i sunce bježi od mene......
rezali smo more... ubijali vodu.... kapljice davili..... no one su opet i opet iznova se rađale......
kako je to biti dijete???
već me zakopavaju a još osjećam zrak....
pogled s dna.....
pijesak dio mene.... duša kao pustinja.....
i duša napušta me..... kao i svi.... zašto bi ona bila iznimka??
trešnjin cijet nježniji od zraka....
klupa umire sama......
tako drukčiji a opet tako isti.....
voda pere rešetke... ne nemože ih uništi........
i ja okrećem leđa.....
tiho... slušaj moje poglede... govore više od riječi.....
prijateljice noge isprepletene kao duše.....
ne izdiši prašinu... ne izdiši dim... diši sreću.....
svi smo djeca u duši.....
no i tom dođe kraj.....
tragovi na pjesku duše......
idem naprjed gledajući budućnost očima prošlosti......
obojana uspomena... najbolje ljeto 2006........
zaboravljene sitnice.... ovisi što smatramo sitnicama.... nebitne su ili ne......
bacam uspomene... bolnu prošlost odbacivam.....
i prošlost davi se.... umire.... al samo u iluziji......
daljina ubija sve.... ljubav pogotovo..... daleko od očiju daleko od srca..... ;(
vatra zagrlila je nekog.... al nije ga pojela.....
igra s vatrom...... igra sa smrću......
prjatelji..... ili ljudi s imenom prijetelja.... značenje zaboravite.....
skrivam svoje pravo lice pred vama... oprostite mi....
stari prijatelji nemojte da me zaboravite.... neću ni ja vas......
prijatelj koji je uvijek tu.... koji razumije nerazumljivo..... hvala....
najbolji prijatelj koji uvijek tu je.... koji sve* zna.....
b.f.f. uvijek tu... moje svjetlo na kraju tunela... hvala ;))
tako slične a opet tako različite.... dva ista suprotna svijeta.....
prijatelj kojemu lako je govoriti tajne.... kojemu je lako biti prijatelj.....pomoć kad treba.....
ona moja duga je.... moje šareno biće morsko-nebeskih očiju.....
moja najdraža imenjakinja...
sestre po ludosti......
sijamsko prijateljstvo....
ludo stvorenje, posebno...... dobra u duši... pomoć kad treba...
bez dlake na jeziku.... iskrena* dobrota skrivena.....
ludo stvorenje.... poebno.... zarazan smijeh.... i dobrotu koja zrači*
prijetelj koji uvijek tu u nevolji je..... poseban.....
prijatelju ne zaboravi me.....
moja sanjarica... moj optimizam.....
toliko različite a opet bliske srcu.....
tako blizak a opet tako dalek.... brat u duši.....
tako bliske a opet tako daleke...
uvijek se nađe netko kome ćeš pružit svoju dušu na pladnju.... a kasnije ćeš je poželjet natrag..... ili češ zažalit zbog tega......
bili smo posebni..... 8.c 06/07
nezaboravna generacija.....
čarobni spoj 9 duša... više ga nema.... bilo je lijepo dok je trajalo.....
zajebant i prijatelj.... nema te u zadnje vrijeme.....
prijatelj... ma posebno čudno stvorenje.... :D
obilježena......
internet stvara prijateljstva......
slomljeni snovi...
padaju u komadićima....
na cestu života......
pregaženi, izgaženi porazima....
prašina tuge ih prekriva....
želim pobjeći od stvarnosti...
sakriti se u snove.....
u ono što je ostalo od njih....
krhotine.....
mali, oštri komadići....
ubijaju nove snove.....
nemam se di sakrit...
samo među krhotine....
al one će me ubit, a to ne želim.....
ne još....
možda još ima nade.....
P.S. PUUNO HVALA SVIMA NA UTJEŠNIM KOMENTARIMA!!!!!!!!!!!!! LjUDI VOLIN VAS!!!!!!!!!
hello.... evo danas mi je dan prošao relativno glupo... bila san sinoć prespavat u prijateljice i bilo nam je super....
onda san doma čamila i ispaljivala na živce jer po ovako divnom danu čamim doma pred kompom.... onda me tata nazvo.... nekim čudom se sjetio da postojim.... i tako san se našla s njim oko 5 ipo.... i pošla malo se vozit s njim u autu.... to fakat volim... a on super vozi, brzo, a ja to obožavam.... i tako smo pričali o svemu, meni se nije dalo nidi ić, pa sam mu rekla nek samo vozi... i tako smo se vozili jedno dvije ure, a on je stalno pričo.... a ja to volin jer onda saznam svašta o sebi, njemu, mami, mojoj obitelji što mi mama inače nebi rekla.... i tako san fulll full toga saznala.... ništa dobro, naravno.... pretežito o životu mog starog koji je bio izrazito buran... neću vam govorit šta, jer je to ipak privatno, i nije za javnost... tako da san još pod dojmom njegovog monologa..... malo san potresena i full tužna... al dobro tako je kako je.... moja je obitelj takva kakva je, nijedna njie savršena, a moja je miljama daleko od toga.... katkad se zapitam kako bi to bilo imat normalnu obitelj, imati tatu uvijek kraj sebe.... moja je mama uvijek bila i moj tata i moja mama, tako da ja nju abnormalno cijenim i volim, i ne znan di bi bila bez nje.... ona je i moja najbolja prijateljica.... često kad vidim ovu jednu prijeteljicu koja je tako sretna s svojim tatom me to toliko baci u očaj, da totalno potonem... jer sve što san ja ikada htjela, je bilo to da imam tatu koji će uvijek biti tu za mene kako moja mama.... al jedini ko je za mene bio tu bila je ona.... zbog nje sam izrasla u snažnu osobu koja može podnijet puno poraza razočaranja boli i svega, a da to na mene ne ostavi gotovo nikakve posljedice ili opće nikakve posljedice..... ona mi je glavni uzor i podrška u životu kakvu nikad u životu neću imat....ja se njoj divim, jer je imala jako težak život, ali je uspjela sve savladat i pobijedit, a to nije lako.... u životu želim bit bar ko njena sjena, jer sumnjam da ću ikad bit neko tako snažan i uspješan.....
možda će se nekima činit ovaj post glupim ili neznan ti ni ja kakvim,ali živo me boli briga.... ja pišem kao se osjećam radi sebe da bi imala di izbacit sve ovo iz sebe, pa kome e čita slobodno, a kome ne, nemora...
prvo.. htjela sam sinoć napisat post, al budući da je odi u dubrovniku bilo pravo nevrijeme, nisam mogla, jer nije neš bilo interneta....
e sad, ta bolesna zanimljivost....
skoro svaku večer kad mrtva umorna iden spavat, ja nemogu zaspat... jer me strah da ću zaspat...
spava mi se i želim spavat, al od strahe mogu... stah me jer ne znan oću li se ujutro probudit, koliko dugo ću spavat, šta će se događat dok ja budem spavala jer kad mi spavamo, nismo svjesni ničega, a ja volim bit svjesna svega, tako da se nekad doslovno tresem od straha.... to je totalno bloesno i nemogu zaspat bez svoje pande... to vam je jedna plišana panda, crno bijela, i ja nju svudi sa sobom vodim, i u sloveniju je išla nedavno sa mnom... oko mene mora bit potpuna tama, ni ona lampica n monitoru ne smije svijetlit, inače ja nemogu zaspat.... i tako ja nevečer stiskam tu svoju pandu, grizem navlaku od pokrivača, tako da već na svakoj ima full malih rupica
sve u svemu na kraju uspijem zaspat, al vrlo kasno, kad me umor svlada, i kad više nemogu ni sjedit za kompom....
na našem mjestu.....
otkad te nema i vrijeme je stalo....
samo stojim i
gledam kako dani prolaze....
sunce se rađa,
sunce umire...
u suton,
dok sunce umire,
dok se sunčeva krv po nebu prolijeva,
i slijeva u more,
ja još uvijek stojim,
na onom istom,
na našem mjestu....
prisjećajući se što je nekad bilo...
živeći u iluziji...
živeći u prošlosti....
noć pada...
tama je zagrlila grad....
zvijezde se rađaju plačući bisernim suzama....
otkucva ponoć...
svaki otkucaj ubija me....
dan se rađa.....
a ja još uvijek stojim,
na onom istom,našem mjestu....
sve je okupano sunčevim zlatnim suzama...
i mojom krvlju......
I wanna see the
moon's face when
it's smiling
in the night
with stars,
so I can smile too...
but my eyes are
full with tears,
so I see nothing.....
p.s.malo sam uredila boxeve... pogledajte... još ću ih uredit malo, al drugi put.....
evo kako mi je moja zjena katija predala štafetu, tako je ja pišem.....
vljda će valjat
1. moje ime kod ostavljanja je komentara I'm smiling, but inside I'm dying, jer me to najbolje opisuje... ja sam uvijek vesela, zajebantica, i tako luda u glavu, i sve i nebi se baš reklo da sam nešto nesretna ili tako što naprvi pogled,... no ja sam zapravo full tužna... ako ko čita moje postove, vidit će koliko, i dijelom zbog čega,.. tj koga...
2. moji su roditelji razvedeni, no nije to ono što mene boli il tako što, nimalo me to nije nikad pogađalo... već mene, između ostalog, ubija to što mom starom nije nimalo stalo do mene, nikad ga nema, a nije ga ni bilo kad su moji bili u braku, dijelom jer je pomorac, a dijelom ,... neam pojma za taj drui dio... samo znan da ga nikad nema... ne volim ni ja njega, no ipak nije mi svejedno kad znan da me ne voli, pa otac mi je!!!
3. kad je moja mama kasnije imala dečka, jednog talijana,... bila je to ozbiljna veza,... on je mene full volio, prihvatio me ko svoju kćer, više me volio nego moj vlastiti otac, i kad je to puklo..... ja sam bila potpuno slomljena.... rane još nisu zacijelile.... on mi je bio zadnje svjetlo na kraju tunela, koje je pregorjelo.... no još se meni tu i tamo javi... i onda ja budem very happy....
4. full se lako vežem za osobe i full im vjerujem.... kad me netko razočara, iznevjeri, kad mi laže nešto..... onda se osjećam kao da mi je nadodao još jedan uteg koji me vuče prema dnu.... a to je često.....
5. jedina stvar do koje mi je stalo jest, da me osoba koju ja nemogu prestat volit voli, i da me izvuče sa dna.... jer nemogu svaki dan ić sebi rezat žile i na kraju odustat zbog nade da će se on ipak pojavit opet jednog dana.....
drugi dio...
msn
google
blogovi
prijatelji
zajebancija
štafetu predajem:
oki
ani
psycho princess
plavom anđelu
maloj pitarevićki
eto ja san to napisala, ima još toga što se može napisat.... neke su stvari prestrašne za blog, i nisn htjela da ih ljudi znaju, tako da to nisan ni napisala..... možda jednog dana.... al sumnjam....
pozzzzz ljudi
evo mene.... ja došla.... bilo mi je super u sloveniji.... relativno.... bila sam u zagrebu na magnetnoj rezonanci i sve je uredu... samo mi je hipofiza (žlijezda u mozgu što regulira rast razvoj hormone i sve vezano za to) veća nego što bi trebala bit, tako da proizvodi malo previše hormona.. i tako da to valjda nije ništa opasno, ali bi trebala napravit tu u dubrovniku neke hormonalne pretrage i takva čuda, pa ćemo vidit... bila sam oko sata u kapsuli magnetne, a trebala sam samo po ure, al su mi morali dat inekciju da bi se nalazi bolje vidili, tako da kad su doktor i doktorica podigli rukav malo su se začudili, al dobro, ruka je bila skoro pa ok, al ono, malo su zastali..... i dobro, tako su oni meni dali tu inekciju, ja dobila nalaze i papa.... dok sam bila u kapsuli su mi stavili ogromne meke divne slušalice na uši i stavili neku radio stanicu, to je bilo protiv buke... i tak, to je bilo lijepo iskustvo....
onda sam bila malo lutala po zagrebu i tako.... onda sam pošla u sloveniju... trebala sam se jučer vratit, al sam ipak ostala još jedan dan i promijenila avionsku kartu.... a ostala sam tako iz par razloga..... zbog nekih sam zažalila, zapravo iz glavnog razloga šta sam ostala, ali ne skroz, no, ono.... malo sam se razočarala iako sam i očekivala da ću se razočarat, al uvijek te pogode loše stvari iako ih očekuješ.... i tako... glava me boli tako da ni ne znan šta pišem, al dobro sad, piše mi se, i nitko ovo vjerovatno ni nećše pročitat, al nema veze, pišem jer moram nešto radit inače ću poludit... mislim već sam.... al ipak.... serem li ga serem... u pm... baš nisan normalna..... a jbg..... takva sam kakva sam....
evo moram i jednu pjesmu napisat......
malo je toga ostalo.....
slomljena sam...
duša u komadićima....
razbacana po podu...
bar ono što je ostalo od nje....
komadići oštri poput stakla....
pokušavam je skupit...
držim je u dlanovima....
no drugi gaze po njoj.....
nije ih briga.....
TI....
....gaziš svoje djelo.....
ovo si ti učinio....
i nije te briga.....
padaju.....
sakupljeni dijelovi....
oni koji su bili u mojim rukama....
gotovo je...
želim otić..
odletit na krilima vjetrova...
dalo od svega...
daleko od svijeta...
dotaknuti zvijezde...
želim upoznat sreću...
zagrlit svemir....
želim otić...
daleko.....
gdje ničeg nema...
osim zvijezda...
jer tamo nema ljudi...
tamo nema zla...
želim zaronit u dubine mora...
šetat morskim dnom....
jer tamo nema ljudi...
tamo nema zla...
samo želim otić...
samo želim biti sretna....
daleko....
možda je tamo bolje....
daleko....
eto, da se ja javin, jer iden 4.1. ili ti ga sutra u sloveniju!!!
e sad, prvo iden na jedan dan u zagreb, moran na magnetnu rezonancu, jer me glava boli već godinu dana bez prestanka,točnije od 31.12.2005. u 22:30 h me počela bolit i od tad ne prestaje a jbg... i tako sam zbog toga bila na svakom mogućem pregledu u dubrovniku i svaki je bio uredu!!!! grrr, tako da mi je još samo ta magnetna rezonanca ostala,... valjda će i to proć dobro... hmm... nadam se.... ali sumnjam.... jer ovo fakat nije normalno... mislim, naravno da nije normalno kad ima veze sa mnom,jer ništa nije normalno šta ima veze sa mnom... hehe....
eto vas ljudi, ja se vraćam 13.1., tako da ću onda brzo nakon toga napisat post,a možda i uspijem uhvatit vremena u sloveniji, pa pođem u neki internetkafe, napisat ću neki post... al sumnjam... a do tad, dok se ja ne vratim, bilo bi lijepo da mi ostavite krcato komentara.... hehe...
