|
| ožujak, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
rockrose
rockfreak2
webleksikon
kraky13
baneri za blog
jedna dosadna iz mog razreda zove se nikolina
sarin27
petra
Dora i Karla
Strahonja bubnjar
November rain
When I look into your eyes
I can see a love restrained
But darlin' when I hold you
Don't you know I feel the same
'Cause nothin' lasts forever
And we both know hearts can change
And it's hard to hold a candle
In the cold November rain
We've been through this such a long long time
Just tryin' to kill the pain
But lovers always come and lovers always go
An no one's really sure who's lettin' go today
Walking away
If we could take the time to lay it on the line
I could rest my head
Just knowin' that you were mine
All mine
So if you want to love me
then darlin' don't refrain
Or I'll just end up walkin'
In the cold November rain
Do you need some time...on your own
Do you need some time...all alone
Everybody needs some time...on their own
Don't you know you need some time...all alone
I know it's hard to keep an open heart
When even friends seem out to harm you
But if you could heal a broken heart
Wouldn't time be out to charm you
Sometimes I need some time...on my
own Sometimes I need some time...all alone
Everybody needs some time...on their own
Don't you know you need some time...all alone
And when your fears subside
And shadows still remain, ohhh yeahhh
I know that you can love me
When there's no one left to blame
So never mind the darkness
We still can find a way
'Cause nothin' lasts forever
Even cold November rain
Don't ya think that you need somebody
Don't ya think that you need someone
Everybody needs somebody
You're not the only one
You're not the only one
Civil war
(Slash / McKagan / Rose)
Special Thanks Niven / James
"What we've got here is failure to communicate.
Some men you just can't reach...
So, you get what we had here last week,
which is the way he wants it!
Well, he gets it!
N' I don't like it any more than you men." *
Look at your young men fighting
Look at your women crying
Look at your young men dying
The way they've always done before
Look at the hate we're breeding
Look at the fear we're feeding
Look at the lives we're leading
The way we've always done before
My hands are tied
The billions shift from side to side
And the wars go on with brainwashed pride
For the love of God and our human rights
And all these things are swept aside
By bloody hands time can't deny
And are washed away by your genocide
And history hides the lies of our civil wars
D'you wear a black armband
When they shot the man
Who said "Peace could last forever"
And in my first memories
They shot Kennedy
I went numb when I learned to see
So I never fell for Vietnam
We got the wall of D.C. to remind us all
That you can't trust freedom
When it's not in your hands
When everybody's fightin'
For their promised land
And
I don't need your civil war
It feeds the rich while it buries the poor
Your power hungry sellin' soldiers
In a human grocery store
Ain't that fresh
I don't need your civil war
Look at the shoes your filling
Look at the blood we're spilling
Look at the world we're killing
The way we've always done before
Look in the doubt we've wallowed
Look at the leaders we've followed
Look at the lies we've swallowed
And I don't want to hear no more
My hands are tied
For all I've seen has changed my mind
But still the wars go on as the years go by
With no love of God or human rights
'Cause all these dreams are swept aside
By bloody hands of the hypnotized
Who carry the cross of homicide
And history bears the scars of our civil wars
"We practice selective annihilation of mayors
And government officials
For example to create a vacuum
Then we fill that vacuum
As popular war advances
Peace is closer" **
I don't need your civil war
It feeds the rich while it buries the poor
Your power hungry sellin' soldiers
In a human grocery store
Ain't that fresh
And I don't need your civil war
I don't need your civil war
I don't need your civil war
Your power hungry sellin' soldiers
In a human grocery store
Ain't that fresh
I don't need your civil war
I don't need one more war
I don't need one more war
Whaz so civil 'bout war anyway
Patiente
(1..2...1,2,3,4)
Shed a tear 'cause I'm missing you
I'm still alright to smile
Girl, I think about you every day now
Was a time when I wasn't sure
But you set my mind at ease
There is no doubt you're in my heart now
Said woman take it slow
It'll work itself out fine
All we need is just a little patience
Said sugar make it slow
And we'll come together fine
All we need is just a little patience
(inhale) Patience...
Ooh, oh, yeah
Sit here on the stairs
'Cause I'd rather be alone
If I can't have you right now, I'll wait dear
Sometimes, I get so tense
But I can't speed up the time
But you know, love, there's one more thing to consider
Said woman take it slow
Things will be just fine
You and I'll just use a little patience
Said sugar take the time
'Cause the lights are shining bright
You and I've got what it takes to make it
We won't fake it, Oh never break it
'Cause I can't take it
...little patience, mm yeah, ooh yeah,
Need a little patience, yeah
Just a little patience, yeah
Some more pati... (ence, yeah)
I've been walking these streets at night
Just trying to get it right (Need some patience, yeah)
It's hard to see with so many around
You know I don't like being stuck in a crowd (Could use some patience, yeah)
And the streets don't change but maybe the name
I ain't got time for the game
'Cause I need you (Patience, yeah)
Yeah, yeah well I need you
Oh, I need you (Take some patience)
Whoa, I need you (Just a little patience is all we need)
Ooh, this ti- me....
Grupa The Who je pod tim imenom nastala 1964, nakon raspada nekoliko bendova iz kojih su potekli njeni članovi. Nakon početnih dvojbi oko vlastitog identiteta i stila (neko vrijeme je to bio surf-rock), razvijaju osobit R&B stil, izgrađen oko Townshendove ritam gitare (poznata "vjetrenjača", tj. kruženje desnom rukom je njegov izum, bez obzira što vam neki punkeri tvrdili), koja je tako ostavila Moonu i Daltreyu puno prostora za eksperimentiranje (da ne spominjemo kreveljenje pred kamerama), što je bilo suprotno tradiciji rocka, gdje osnovicu čine upravo bas i bubnjevi, dok je mirni i na pozornici neprimjetni basist Enwistle funkcionirao kao "oko oluje".
Nakon incidenta u klubu Marquee, gdje je u naletu bijesa Townshend razbio svoju gitaru, grupa dobiva neočekivan publicitet i stvara se prva tvrda jezgra fanova. Ipak, nedugo nakon toga, pod utjecajem menadžera Petea Meadena, Tho Who mijenjaju ime u High Numbers i izdaju R&B singl čiji je podbačaj doveo do razlaza sa Meadenom. Novi menadžeri pogurali su i nove ideje, tako da grupa vraća svoje izvorno ime i razvija osobit imidž (Townshendova majica s metom), kao i glazbu pod utjecajem R&B-a, soula i Motownove produkcije (Motown je poznata izdavačka kuća, čiji su glazbenici presudno utjecali na scenu šezdesetih, ali i kasnije). 1964. grupa potpisuje ugovor za kuću Decca, nakon čega izdaje vrlo uspješni singl "I can't explain" (1965). Uspjehu singla pomogli su i nastupi na televiziji, te ponovljeno razbijanje opreme koje postaje njihov zaštitni znak (Roger Waters iz Pink Floyda, inače bliskih prijatelja The Who, je izjavio da su Townshend i Moon razbijanje usavršili do umjetnosti). Uspješni su bili i singlovi "Anyway, Anyhow, Anywhere" te njihov "signature single" - "My Generation" (poznata rečenica Hope I die before I get old), kojeg je slijedio album istog imena. Početkom 1966. "Substitute" je ponovio uspjeh svojih prethodnika.
Nakon manjih promjena u menadžmentu, dolazi i do promjena u glazbi, Townshendove progresivne ideje od pop singlova stvaraju mini opere ("Substitute"). Album "A Quick One" ponovio je prošle uspjehe, ali je u SAD-u prošao nezapaženo dok nije 1967. izašao pod imenom "Happy Jack". Najveći uspjeh do tada ostvaren je sa "The Who Sell Out", konceptualnim albumom koji je osmišljen kao radio prijenos (pauze između pjesama su bile reklame). Tim albumom i hitom "I Can See for Miles" The Who se konačno probijaju i u Americi. Iste godine su nastupili na festivalu u Montereyu. Bizarni singl "Dogs" (1968.) najavio je najznačajnije ostvarenje grupe, album (i kasnije film) "Tommy", rock operu o gluhom, nijemom i slijepom mladiću sa darom za fliper (!), koji postaje vođa pseudoreligijskog kulta (!!). Bizarno, zar ne? Kakogod, uspjeh "Tommyja" je iznenadio sve, pa i Townshenda, koji se suočio sa problemom - kako nastaviti takav uspjeh? Odgovor je bio - koncertnim albumom. "The Who Live At Leeds" možda nije bio toliki komercijalni uspjeh, ali se i danas smatra jednim od najboljih koncertnih albuma uopće (kao i "Made In Japan" Deep Purplea, koji nemaju veze sa ovom pričom, ali je album definitivno vrijedan spomena).
Nakon neuspješne realizacije SF-opere "Lighthouse" (ostatak grupe nije bio toliko oduševljen idejom), Townshend doživljava živčani slom. Ipak, oporavak je bio brz i The Who se vraćaju s albumom "Who's Next", koji je bio sastavljen od dijelova napuštenog Townshendovog projekta. Promjene u zvuku, nastale upotrebom sintesajzera i elektronike, nisu prošle nezapaženo, kao ni album, koji je grupu u svakom pogledu uveo u sedamdesete. Pjesma "Won't Get Fooled Again" danas se smatra jednom od najboljih rock pjesama uopće (pitajte Slasha i Davida Gilmoura ako ne vjerujete kritičarima). To što se Townshendovo ime ovdje spominje češće nego ime grupe nije slučajno, jer su upravo Townshendove ambiciozne ideje gurale grupu u nove, katkad vrlo neobične projekte, pa tako 1972. izdaju još jednu rock operu, "Quadrophenia", portret već zamrlog londonskog "mod" pokreta. 1973. ostatak grupe nije tako oduševljeno prihvaćao inovacije, već je inzistirao da stil ostane u granicama hard-rocka, čitaj glasan, sa macho tekstovima i usmjeren na mlađu publiku. Ipak, nakon toga The Who (čitaj Townshend) izdaju "Who Came First", zbirku pjesama i demo snimki posvećenih njegovom guruu Meher Babi (u to su vrijeme gotovo svi imali kojekakve gurue, od Lennona do Donovana). Tu je grupa i izvana počela pokazivati znakove raspadanja. Enwistle, frustriran zbog podređene uloge u projektima, započinje paralelnu solo karijeru, a kasnije će isto napraviti i Daltrey. Raspadu je pomogao i Townshendov alkoholizam, kao i Moonove sklonosti prema kemijskim supstancama.
Mirovanje grupe prekida se 1975. albumom "The Who By Numbers", koji je prošao vrlo dobro, kao i turneja, usprkos činjenici da je bio Townshendov poligon za izbacivanje frustracija. Trogodišnje mirovanje, tijekom koje se pojavio punk pokret, završeno je albumom "Who Are You", koji usprkos očekivanjima nije donio odgovor na punk, nego je išao "uz dlaku" tadašnjem tržištu i predstavljao dotad najdublji prodor grupe u progresivni rock. Surprise, surprise, album je, opet usprkos očekivanjima, zasjeo na vrhove top lista. Trijumfalni povratak postao je tragedija 7. rujna 1978. smrću Keitha Moona predoziranjem. Iako su kasnije tvrdili da je to predstavljalo kraj grupe, s novim članovima The Who kreće na turneju, ususret novoj tragediji. 3. prosinca 1979. na koncertu u Cincinnatiju 11 obožavatelja je pregaženo u stampedu za sjedeća mjesta. Ironično, članovi grupe su to saznali tek poslije koncerta, ali su usprkos tome došli na udar javnosti. Nevolja uvijek slijedi nevolju; Townshend postaje ovisan o heroinu i kokainu te 1981. zamalo umire od predoziranja. Međutim, iste godine izlazi album "Face Dances", koji je dobio podijeljene kritike, ali se dobro prodavao, kao da je publika bila sretna što su The Who bilo što izdali. Iduće godine izdaju "It's Hard" i najavljuju oproštajnu turneju, koja je završila live albumom "Who's Last" (1984).
Solo karijere članova grupe, osim Townsendove, koji je sve češće surađivao sa Davidom Gilmourom iz Pink Floyda, su se pokazale vrlo neuspješnima. Nakon okupljanja na Live Aidu 1985. i koncerta 1989, The Who se ponovno okupljaju i kreću na turneju, koja je ocijenjena kao pokušaj zgrtanja lake love (objavljen je i live album, "Join Together"). Takva se tradicija nastavila, a The Who se tu i tamo okupe i danas, pojačani Davidom Gilmourom, koji svira Townshendove dionice, dok se Pete zabavlja sa akustičnom gitarom. Basist Enwistle je preminuo 2003. godine, tako da se čini da dugogodišnja karijera ovog dinosaura ipak ide svom odavno zasluženom kraju.
DISKOGRAFIJA
My Generation - 1965
A Quick One - 1966
The Who Sell Out - 1967
Direct Hits (compilation) - 1968
Tommy - 1969
Live At Leeds - 1970
Who's Next - 1971
Meaty, Beaty, Big & Bouncy (compilation) - 1971
Quadrophenia - 1973
Odds & Sods - 1974
Tommy (OST) - 1975
The Who By Numbers - 1975
Who Are You - 1978
The Kids Are Alright (part live) - 1979
Face Dances - 1981
It's Hard - 1982
Who's Last (live on 1982 farwell tour) - 1984
Join Together (live) - 1990
Live At The Isle Of Wight Festival 1970 - 1996
BBC Sessions - 2000