kreativnost je jedini spas

Kao nekadašnji član Astronomskog društva Faust Vrančić dobila sam svetu dužnost da na svom blogu izvjestim o ovom meteorskom roju. I učinit ću to sa velikim zadovoljstvom.

Do promatranja je došlo sasvim slučajno, zbog činjenice da se nekoliko treutnih članova našlo na istom mjestu (čitaj na trosatnoj kavi u kafiću Beat). Kratkom raspravom zaključeno je da ima zainteresiranih, da Izy ima auto i da nemamo korisnijeg načina da provedemo ostatak večeri. Uveseljena idejom smrzavanja naša mala ekspedicija se uputila pravcem Vodice-Rakitje. U Vodicama smo stali da bismo pokupili nužne zalihe robe, deka i hrane, te da bismo raspravili nakratko o igrama za kompjuter i Izyevim codecima (neman ni ja pojma zašto).
Došavši u Rakitje, predivno mjestašce kojim su nekoć harali Turci, a sad tu nevino rastu masline i psi laju na mjesec, revno smo postavili svoju promatračnicu. Navukli smo potrebnu opremu, u mom slučaju to je izgledalo ovako: 3 majce, Izyev đemper, jaketa, vojnički prsluk, hlače i dokoljenke, čizme i naravno 2 kape, a ni drugi nisu bili puno dalje od toga da izgledaju kao military snježna pahuljica. Obavezne astronomske rukavice bez prstiju i bacili smo se (legli) na posao.
Promatranje je počelo službeno točno u ponoć i prvih pola sata je proteklo u potpunom neuspjehu. Malo meteora i to uglavnom sporadika, pun mjesec koji je osvjetljavao večinu neba uključujući područje oko velikog medvjeda u kojem se nalazio cca i naš radijan.
Izy i Surfer su se dosjetili tehnike povečanja svog vidnog polja obranom od mjesečine pomoću kišobrana, tako da su ležali usred polja, u Rakitju, u vojničkim prslucima i s kišobranima iza leđa. Možete pretpostaviti da je sve završilo foto-shootingom s mobitelima, a iskreno se nadam da će slike njih dvojice pod svjetlom automobilskih farova prije ili kasnije završiti na netu

Oko ure manje kvarat smo uzeli tako nam potrebitu pauzu i otišli se grijat u auto i papat malo…nastavak promatranja je bija puno uspješniji, iako su ga neki(čitaj Šer-dužni satničar i ja) proveli u autu, buljeći kroz prozor…

Vidili smo par slabijih i pokoji sjajni Quadrantid, a točna obrada podataka tek slijedi. Sve smo naravno popratili pjevanjem hitova tipa „Dvije zvjezdice“ i „na plavom nebu iznad Zagrebaaaaaa“, koji dokazano privlače meteore. Ali dužna sam spomeniti najlipši meteor koji san vidila u životu! Nije bija puno sjajan, možda 0 do -1 magnitude, ali je zato bija dug, ali zbiiiilja dug, krenija je od v.mede koji je bija malo iznad horizonta, pa sve do miseca koji je bija u zenitu, negdi dužine 2 velika medvjeda kako je Izy kritički obzervira, a cilin puten je defragmentira tj. izgleda je ka velika kugla u raspadu. Predivno, baš kao šta se zna vidit u filmovima…

Promatranje je završilo malo prije 3 sata, relativno zadovoljni smo se uputili doma, na daljnju obradu podtaka i vraćanja krvotoka u prste. Putem smo stali u pekaru, plašit prodavačicu izgledom i papat bureke, đir do rive, grad prazan, jedino astronomski frikovi na cesti….i meteriški vukodlaci, hehehe.

Sve u svemu, very nice smo se proveli, mjesečina je pokušala omesti naše namjere, ali nije računala na upornost mladih šibenskih astronoma. Do daljnjih promatranja pozdrav!
Ili live long and prosper!