puštam lijenost da raste pa se popikavam kroz sve uzraste

subota, 14.06.2008.

Zbunjena radost emotivnog razapinjanja


gledam u daljinu poznatog mjesta
nije to pojava česta
veseli i brine
koja riječ da se obuče a koje da se skine

strah me je malo
s druge strane ni malo
na trećoj strani je oduševljenje
kojim zbunjujem ushićenje

jer previše taloga
daje previše pologa
a rulet ide samo na dve boje
liče li njeni žetoni emocija na moje

ne znam a volio bih
kada bih znao dopisao bih stih
ali onda bih ubrzao vrijeme
kako bi se s time nosile umorne noge njene

da li bi poletjela
ili pala
da li bi željela
ili ionako znala

ne znam nije odgovor
iako liči na izgovor
na nešto nedefinirano
ne zaslužuje da bude analizirano

šlamperaj prikriva nervozu
i teksta i sredine (prešućujem tjedna pišem) dana
no ne koristim pozu
vodi me prana:)


- 18:46 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>