sour grapes
19.09.2007., srijeda
|
U traženju inspiracije jako je bitno očistiti tok misli. U tišini, ležećem položaju, zatvorenih očiju, Nastaju genijalni prizori. Kada se osjećam ispunjeno mogu se okrenuti prema vama, stvarno vas slušati i donositi zaključke pitkim tonom Jehovina svjedoka. Pitam se, shvaćam li vas tada ili samo važem činjenice? Što je za vas bolje? epilog Često shvatim zašto ljudi rade i mislim da bih čak volio raditi cijeli život i imati malo slobodna vremena. Ali ne želim se zavaravati. Bol je dugo bila moja družica i neće me ostaviti, bar dok se stvari ne stave na svoje mjesto. Zapravo na njeno mjesto i pokriju je ostatak mog života jer onda ću je moći vidjeti samo u dnu čaše, kao autostopera sa cigaretom, u očima moje djece. Bolan karakter. Nije bol talog, bol je pitanje. Svaka pretpostavka nije dovoljna. Bol ne dolazi, ne raste, ona je tu i pušta te da malo živiš, kao anđeo čuvar. Ali u trenucima problema, razum otkriva neke nepravilnosti. Razum postane filozofičan, i krene uništavati sama sebe forsiranjem pitanja i razočaranja. Tad cijeli svijet skine veo i otkrije jezgru, natopljenu suzama. Bol je čak šarmantna, lijepa, ogromna, ponekad prevelika, ali uvijek vječni drug pitanja. Možda je bol odgovor. I možda je bol sve, a sve boli. I onaj koji plače bori se protiv nje. Ja mu želim sreću, ali i meni nije loše. Ona je sa mnom. |
