Dragi moj Krasni! https://blog.dnevnik.hr/krasnodar

ponedjeljak, 22.01.2007.

Jutro je pametnije, ako se noć prespava

Obožava ga?! Ma daj. (Svašta! Zbog čega?!)
Čudno. Do maloprije je stvarno to mislila.

Kaj je htjela postići s pretjerivanjem? Zašto se uvjerila da ga voli, da će ga uvijek voljeti i da ništa ne može umanjiti taj osjećaj?
Htjela je barem nešto od svoje beznačajnosti pretvoriti u značajno. Ta se značajnost sad pretvorila u smeće.
Uvijek iznova šutira samu sebe.

Perspektiva joj se nekontrolirano mijenja. Najbolje da ništ ne misli.

Još jedan WTF post.
Sve je to zbog nje.
A ja se duboko ispričavam zbog svog neopreza i povodljivosti.

subota, 20.01.2007.

Mijenjam lice

U nelucidnom snu pojavio se onaj kojeg voli bezuvjetno. Bratski.
Bio je sve što je ona bila do tad.

Pred nečijim planovima osjećala se tako maleno, bezvrijedno, suvišno.
Gdje vidi sebe u bliskoj budućosti?
Traži motivaciju. Traži inspiraciju i poboljšanje respiracije.
Preokret. Asimilaciju.

Parazitizam je usrećuje.

srijeda, 17.01.2007.

Pokušao je biti duhovit

Vrijeme: 9.1.2007., tijekom predavanja
Mjesto: 52

Profesor priča, studenti žamore. I tad...

Dečki, jel recitirate pjesme curama?!
Ili one vama recitiraju?! Onda je gadno...
Ja mislim da su ipak one vama počele recitirati...
Kolko vas je ovdje? Pet-šest?
Pale su u očaj! HAHAHAHAHA.

ponedjeljak, 15.01.2007.

Bez razloga. Tek toliko.

LET ME KISS YOU (Morrissey)

There's a place in the sun for anyone
Who has the will
To chase one and I think I've found mine
Yes, I do believe I have found mine

So, close your eyes
And think of someone you physically admire
And let me kiss you, oh
Let me kiss you, oh

I zig-zagged all over America
And I cannot find a safety haven
Say, would you let me cry on your shoulder
I've heard that you'll try anything twice

Close your eyes
And think of someone you physically admire
And let me kiss you, oh
Let me kiss you, oh

But then you open your eyes
And you see someone that you physically despise
But my heart is open
My heart is open to you

ponedjeljak, 08.01.2007.

Ej Ive, natrag u stvarnost - kaže Luce

Zagrebačkim ulicama cesta mog života teče - zapjevuših spremajući se.
Vjerojatno se radilo o zakašnjelom očitovanju posljedica jučerašnjeg pokleknuća, jer Zagreb znači faks-obaveze-rad, što najmanje želim sada.
O, prokleta lijenost!

Pokušavajući pohvatati konce za uspješno vraćanje u rutinu, završih ovdje.

Ah, svršit ću.

Posebno za Nedu:
Hrvoje mi SMS-nuo pola sata nakon kaj odosmo > Kam ste utekle?

I žao mi je - izbrisah tvoje poruke, pa zaboravih kaj je točno pisalo, a znam da je bilo nešt dobro - zgodan epitet mi je bio nadjenut, ako se ne varam? Tak treba, kad se ne držim odluka i kad moralno propadam. A pasala mi je razonoda, k vragu! Usuđujem se ovaj izlazak svrstati na listu najboljih. Od samog početka do kraja. Uf, jesam bezobrazna!

Ljubim vas - virtualno! Zadovoljite se time!

nedjelja, 07.01.2007.

Jako dobro

I tak. Zašto mi ne vjeruju?

subota, 06.01.2007.

Where is my mind?

Way out in the water
See it swimmin'?

Seminar obrađen - pročitam ga još jednom danas i sutra i gotovo za ovaj vikend.
Ostalo čeka. AAAJJJJ! Biokemija... Uvjete za rad osigurah jučer, samo treba skupit volju, upregnuti moćne moždane vijuge i sve parametre zadržati na optimalnoj razini nekih 12 sati! Hoću li? Možda i ne jer ŠTO MOŽEŠ DANAS, OSTAVI ZA SUTRA. HA - HA. Ooo, nmp... Ponovit sve i dobro proučit i naučit onaj dio za provjeru na vježbama. Jes. BOLJE NE MOŽE. I! TO! NIJE! SVE!

Šta me ono bićence od ZG cimerice podsjetilo na TNT želju? Ludo. Predobro za prisjetit se...kolko sam blesava pod utjecajem, prenabrijana i prestrašna.

A upit jedne kolegice me opet naveo da se zamislim nad (ne)obavljenim poslom (ovo navedeno u prvom odlomku). LOŠE MI SE PIŠE.

ALI, kao i uvijek, prešaltat ću se u stanje stoičkog podnošenja stvarnosti. Ma već mi se nazire specifičan "jockerovski" izraz lica.

Budući da me cijeli tjedan prati neka meni nesvojstvena napaljenost, dodajem ovo:
Traži se zgodan (jako!) i glup (ne previše!), koji će me voljeti više nego ja njega, koji mi bar jednom tjedno neće dati da dišem, koji će me pijan zvati i tražiti da ga pratim doma, koji će slušati moje lude ideje i diviti im se, koji će uživati u mojoj šutnji, koji će znati razliku između zajebancije i laži, tj. ozbiljnosti i istine, te će znanje iste uspješno primjenjivati...
>za druženje BEZ VEZANJA
Posjedovanje "ono-nešto" faktora bitno je za realizaciju DRUŽENJA, ali je također važno da ukupni dojam bude takav da ne dođe do povrede uvjeta između prvog i drugog zareza.
Prednost: studenti, do 23 godine starosti.
Materijalni status kandidata: nebitan (moja stipendija stoji na raspolaganju).
Nametanje ostalih uvjeta: po dogovoru, naknadno.
Upite i ponude primam ovdje dolje, u komentarima.

petak, 05.01.2007.

Jer sve se može steći kad živiš svoje riječi kao...

Sviralo mi: Djeca - Tomislav Ladan
i vratilo me u prošlost.

Jednom se nešto dogodilo.
Upala mišića, slomljena goljenična kost, istegnuće tetiva? Ne znam što mi bi. Možda mi se jednostavno nije dalo skočiti. Uglavnom, nisam skočila i nisam preskočila emisiju Riječi, riječi, riječi. (Hm, je li išlo trotočje iza?)
Koncentrirano pogledah i to čudo.
Slušam ja kakve to voditeljica gluposti zapitkuje, što to Tomislav Ladan strpljivo objašnjava... i ostajem zatečena. Impresionirana. Divota.
Silan je bio moj idiotizam pred veličanstvenim Ladanovim znanjem.
Hipnotizirao me. Upijala sam njegove riječi kao spužva. Sline bi mi iscurile da me se stisnulo. Kraj emisije - moja katarza. Osjećaj kao nakon dobre ispovijedi (čak i to iskusih nekoliko puta). Idiotizam smanjem za 0.01%. Uf, napredak.
Vjerojatno propustih još nekoliko (ili više) emisija. Vjerojatno se ova pričica ne podudara sasvim s nekadašnjom stvarnošću. Vjerojatno samo htjedoh napisati nešto duhovito. Sigurno samo htjedoh pitati: Gdje je Tomislav Ladan i gdje su Riječi, riječi, riječi?
Nedostaju mi.
Idem se kultivirati u društvu svojeg primjerka Rječnika stranih riječi.

srijeda, 03.01.2007.

So you face it with a smile

Neobično rano buđenje. U pola 11. Namjera da se maknem iz kuće bila je u zraku. Doručak. Lupocet flu. Pola litre čaja. O ne! Ona cimerica... ispostavilo se da nije samo jedna... ma kolko god da ih je, brojnost im se smanjila za jednu jedinku. Da, nađoh je utopljenu u soku. Nalazi obdukcije se očekuju.

Što me to danas vuklo do grada?
Hm. Posao ostao neobavljen, ali zanimljivi se vidici ukazali. Opet nisam presigurna je li bio on ili ne. Drukčije mi izgleda na danjem svjetlu. Ma bio je on. Uspio me izbjeći u zadnji tren, ali skužila sam ja njega... i tko će mi sad prigovorit za nepozdravljanje, ha? Ha? Razvukao mi se osmijeh. Predobro sam se osjećala. Zadovoljno. Lagano. Gotovo poletjeh.
Možda krivo tumačim pristigle vibracije, ali osjećam njegovu nelagodu, čak i strah... i uživam u tome.

utorak, 02.01.2007.

Here child, finish your nothing

Nešto mi uzburkalo prirodan tok misli. Da dam svoj broj ili ne?
K vragu. Kojeg li sjeba.

Sad potpuno razumijem ono što mi jednom reče jedan dječak. Potpuno. Pomračenje u ključnim trenutcima je stvarno moguće. I dogodilo mi se. Nisam mu vjerovala. Sad znam. Shvaćam. Opraštam. Puštam.

I don't mind
I think so
I will let you go

Želim mu to reći.
I onda zaboraviti poznanstvo.
Rekoh da opraštam?! To kaj me oraspoložio i nasmijao do boli? A stvarno, dok bistrog uma opet ono čitam... kidam se od smijeha!

Ograničeni mali mozgovi...opet mi postaju dragi:-)
Ljubav se vraća.

A zaljubljenost? O da.
Divno je biti zaljubljen u situacije i time skrenuti na put prema slobodi.
Zaljubiti se u njega? Velika greška, draga moja. Možda ne, ako ti je u redu biti igračka prirode. Prepuštanje prirodnim zakonima koji znaju samo za produženje vrsta?! Ne, hvala.
Zaljubi se u događaj, ne u osobu s kojom si ga iskusila.
Uživaj. Utopi se u hedonizmu.

Sretna nam nova godina!

<	siječanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Srpanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (8)
Siječanj 2007 (10)
Prosinac 2006 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

A čemu sad ovo?

Nepoznato. (Tko zna - zna, tko ne zna - dva.)

Kamo ćemo?

Svaka ptica svome jatu leti. Slijepa ulica.

Tu je nekad bio brojač posjeta, uuu, vaaau

Marš.

Box 4

Svrha njegovog postojanja je da bude.
On bude, ali nikad neće biti.
Budem, budeš, bude, budemo, budete, budu.
Simbol alternative.
Simbol uništenog samopouzdanja. Zbog nedostatka samopouzdanja.
Ne može se uzdići na vašu razinu pa će vas lagano spustiti na svoju.
Dobrodošli u ponor praznih listova.
U zamku Boxa 4.