Dugi su dani i duge noci. Kad nisi samnom, nedostajes mi.
Bas tako. Moja beba mi uzasno fali. Nema ga tu kraj mene. A zasto? Zato sta sam JA opet "zajebala" stvar i posvadala se sa starim. Koji me naravno ne pusta da odem do njega.
*suze* A on.. On stalno postavlja isto pitanje: kad cu doci? Ah. Ima vec 3 tjedna da se nismo vidili. 3 ovako sjebane subote su prosle, a ja bi svaki tjedan izdrzala samo da mogu do njega. Subotom. A netriba pisati koji je danas dan.
Katastrofa.
Jel se to tebi dogodilo? Ili ti se mozda dogada? Dap. Ovo sta pisem moze skuzit samo onaj kome se to dogodilo. A kao secer na kraju ti dode i svada sa starom zbog iste stvari. Njoj sam uvijek sve govorila. Dobro ajde vecinu stvari. A ona je jednostavno otisla do staroga i sve mu rekla. Samo tako. Sve to ispadn puno bolje kad se nadodaju stvari kojih opce nema. A moja stara voli pikantne stvari.
Ocito
A zasto sam ja otvorila ovaj blog? Jednostavno neznam sta da radim i cini mi se da je puno lakse kad neke stvari podijelim s drugima. Zar nije tako? Samo mi je jos ovo falilo. Ekipa me zove da idem u grad. A ja sam u kuci. Da vam bude malo jasnije moj bebac i ekipa su u Sinju. Tamo mi inace baka zivi. I da, ja sam tamo svake subote. Do sinja imam 80 km a ja bi najrade posla sad iz kuce i isla pjeske.
Nisam normalna.
Toliko sam ljuta da razmisljam o tome da u ponediljak odem u sinj sama. Jer mi stari i stara idu u zg. Znam da to bas nije normalno ali ja sam jednostavno takva. Tvrdoglava i uporna. Zvoni mobitel. Nemam se snage javiti jer znam ko je. Bebac moj. Najlakse ga je pustiti da zvoni jer jednostano neznam sta bi mu rekla. U ovakvim trenutcima
mrzim samu sebe.
Really.
11:58 ,
Komentiraj { 9 }
Print