Tompa na kvadrat
Tompin koncert vol.I (16.6)
Tog naizgled divnog i sunčanog dana, skupismo se KC, Penava, Tolj, Fofić jr. i moi pred Antišinim svetištem u cca 7i15, ožežasmo Tompin ubernovi kompaktni disk "Dolazak Rvata" u mojoj famoznoj pili i puni euforije i entuzijazma zapičismo ka mjestu odvijanja top spektakla oliti stadionu.
Međutim, nismo se stigli ni ugnjezdit u auto kak Bog dragi zapovijeda, kad ja na šajbi usnimih par kapi kiše, koje su se u roku 10min preobrazile u urnebesni pljusak
. Majketi, ja nisam vidjela ni štrafte na cesti, tak da sam vozila doslovno odoka (bez brige, sav živući teret je ostao...živ). Sparkali smo se negdje na Ravnicama (Bogu iza ljeve noge...), no kiša se taman malo primirila, a mi se ponadali da će uskoro i prestat. Međutim, već za 2 minute smo stajali svako pod svojim drvcetom, s kišobranima u rukama 
(koji btw- u takvim slučajevima niš ne pomažu), a kišmusina ljeva ko iz kabla. Ja sam, naravno, na nogama imala neke polušuplje opanke
aka japanke, tak da mi uopće nije bio problem nesmetano gacat po lokvama i prat noge u istima...kmet.
I tako, po stoti put - kiša se smiri, mi nabacimo pozitivno vjerovanje u ljepše vremenske uvjete i zaputimo se prema konačnom odredištu. Zbuxasmo se fino na istok, nađemo najpogodnija obitavališta (negdje visoko među oblacima, da po mogućnosti što duže moramo silazit dolje...jel..) i pogađate - opet kišurina! Stampedo pokislih individua se sjurio pod tribine, a kad smo se i mi fajnli dočepali krova nad tintarama ja sam bila tak mokra da su se alge već počele skupljat na meni, kosa mi se zakeljila na facu (al bitno da sam ju ja oprala prije kretanja...), a i isprobala sam izdržljivost nove NEvodootporne maskare (koja se na kraju pokazala poprilično otpornom
).
Ak niš drugo - nekolicina pokislih tompoobožavatelja (koji su s nama ostalom rajom dijelili suvo obitavalište pod tribinom), nije gubilo nadu u bolje sutra, pa su okinuli neke pjesmuljke za podizanje atmosfere. Na repertoaru su bili uglavnom: u boj, u boj za narod svoj; evo zore, evo dana...; zovi samo zovi, svi će sokolovi....i tako unedogled...
I na kraju - pored nas je prozujao neki kamiončić s prelošim razglasom kojim je obznanjeno da je koncert prebačen na 17.6....ajd dobro...
I tako pokisli, otiđosmo utažit tugu (i glad) u Amerikancu
...
Tompin koncert vol.II (17.6.)
Naoružani konkretnom aparaturom od glave do pete (kišobrani, ribičke čizme, VIP ulaznice, propusnice za parking, (s primjesama optimizma i dobre volje), zaputismo se PONOVNO na stadion, ali ovaj put s kretanjem u 6. Scenarij je opet isti: eqipa od jučer, kompaktni disk od jučer, makina od jučer... ALI, mjesto parkiranja bijaše drugačije...da ne kažem - elitnije
, jel... Naime, dovezosmo se mi na sami ulaz u stadion...sa svojim moćnim Pežoićem stanemo u red zajedno s još nekolicinom bembača, merđi, aviJona (kaj ja znam ščim sve ne..), redari na ulazu u parking nas već pohotno zumiraju s ciljem da nas otjeraju, ALI NE!! Jerbo, ja otvaram prozor na automatski pogon, s vjetrom u kosi i džozlama na očima, Tompom u cedej-plejeru i gužvom u autu pružam faceru parking-propusnicu!!! buhahahahahahahaha... I to nije sve! Nakon cca pol metra hodanja stanemo pred ulaz za Vrlo Importnt Pojedince (oliti VIP) i ponosno uparadiramo na Zapad. Međutim, zaključili smo da bi nam među vipovcima moglo bit uštogljeno i dosadno pa smo se zguzili među seljačku raju. I bolje da jesmo...
Atmosfera je bila fkt prejebena. Onakav sklad Trave, Istoka i Zapada nisam još vidjela (jedino je sjever bio malo u banani, valjda po prvi put u povijesti stadiona!...ah, netko mora i to...)- no, ajd kasnije su pokušali popravit prvotno stečeni dojam. Pa eto, pohvale bar za trud (koji im se nije isplatio..lol...).
Da se vratim na atmosferu: mačevi (koji se btw nisu nikamo dizali..), vatromet, gomila ljudi, videozid s hrvatskim simbolima, mrak i cca 40000 upaljenih upaljača sleš bljeskalica na mobitelima...totalno gruvi..
Za dotičnog prijatelja DB (deklariranog tompomrsca): citat preuzet iz Večernjeg lista (ponedjeljak, 18.6.2007., broj 3241, godina X, str. 58-59) - "EUFORIJA NA MAKSIMIRU: NA KONCERTU 40000 LJUDI.. nakon odgode zbog kiše Thompson sinoć skoro tri sata svirao pred punim maksimirskim stadionom..." mislim ja da je onaj tvoj prijatelj s posla zalutao na recital Mate Miše Kovača gdje je fkt moguće da su tribine (sasvim razumljivo) bile poluprazne...lol...šala naravno, da nebi bilo...
poosa, elli
