Prvi dernek KO ZNA GDJE JE?????
...bijasmo na tulumu...jel..Kolakuša i ja...i ostadosmo blago rečeno osupnute..nisam ni znala da tulum može bit tako..hm..loš.
.(ili smo nas dvije jednostavno bile krivi ljudi na krivom mjestu u krivo vrijeme - bit će da je to, jerbo ostatak eqipe se uopće nije bunio...dapače.
.)
Uglavnom, bijaše to oko 15 minuta iza ponoći kad smo već počeli lagano puštat korijenje u dwoxi (od dosade).
. I jadne ne bile, meni i Kolakuši proradili crvi u guzicama jerbo su dotične htjele vidjet puta (guzice, jel.
.). I nebudmo lude, odlučismo nas dvije zavirit na obećavajući dernek kod prijatelja nam Križića i njegova dva pajdaša bliznaca Kožića...Međutim, kako rekoh - tulum je obećavao, ali nije i izvršio obećanje (kako kaže stara sibirska poslovica - obećanje ludom radovanje!
). Sva sreća pa bijasmo motorizirane, te smo mogle nesmetano zbrisat nakon drito 45 minuta muke ježeve.
.
Šalu na stranu...sparkasmo se mi pred domom u Starom Brestju (u daljnjem textu....se ne spominje), a kad tamo na parkingu dvije-tri individue lelujaju po cesti ko zombiji
(kažem "dvije-tri" jerbo nismo ziher kolko ih je bilo - srasli su jedan s drugim i s likvidnim drugom Bamboosom
, taq da su se samo stopili u jednu nedefiniranu masu..) - još jednom nonšalantno napominjem da je bilo max pol 1 iza ponoći, ne znam kad su se samo stigli tak svjecki složit...svaka čast.
.
I tak uđosmo mi u dom, a kad tamo eqipica u identičnom stanju ko oni pajdaši s ceste od maloprije - oliti, jednostavnim rječnikom rečeno - mortus.. Mjestimično su se dale nazrijet siluete kvazi-zgodnih wannabe čagerica koje su se njihale u ritmu nečega što je tek povremeno imalo prizvuke mjuze, rekoše nam da se radilo o cajkama (pa dobro...mislim si ja...if ju sej sou .) U biti, problem je bio u tome što si je raja namontirala karaoke, a na repertoaru su bile mahom totalno demode cajke...pa si probajte zamislit kak je zvučao Draganin Pečat sleš Štambilj na usnama, spjevan by polupijani, već davnih dana mutirani čoban koji jedva da zna di je i kak se zove, a kamoli da još bude u stanju čitat riječi pjesme s blesimetra.
.lol..
Nadalje, pokušale smo nabacit neku čagu, međutim kad su mi šuze po jedno šesti put skoro ostale zakeljene na podu koji bijaše u ogromnim količinama preliven Bamboosom, odustala sam...bijaše mi to preriskantan sport.
. ALI, ti naši, kako da kažem, bijedni pokušaji plesa urodiše plodom - doduše, trulim.. U roku kex se oko nas sjatilo jedno cca 10ak "macana", koji su se priljepili ko govna na muve (fraza je namjerno u svom recipročnom obliku kako bi se dodatno naglasila ubergadnost dotičnih momaka.). Jedan od pripadnika "macana" je izveo Mariju na neko svijetlo kako bi se uvjerio da je ona fakat tak ljepa ko i u mraku. Šta da vam kažem osim dvije stvari:
1) Marija je lika gledala, onak, iz ptičje perspektive, tj. mogla mu je pojest jedno 16 pita s glave!!
2) ona je i u mraku vidjela da je on gadan!!
Mene je moj udvarač obgrlio ko da sam rasvjetni stup i na čik-čik počeo plesat sentiš..mislim, stvarno...i to treba doživjet..pokušala sam ga se otarasit na razne (alternativne) načine: da imam dečka, da imam curu, da sam transexualac, da sam četnik, da sam pripadnik terorističke organizacije "Mlada Bosna"..Međutim, odgovor je na sve bio identičan: "uuuuuuuuuu, sexy..." - onak, wtf????
Šta da vam kažem...nije nam dvaput trebalo da se zapitamo: "Kud ide ovaj svijet?", ili u starobrešćanskom slučaju socijalnog tuluma: "Kuda idu divlje svinje?"..
.zbrisasmo glavom bez obzira..
Al barem smo videjele šta NISMO propustile..
Ljubim vas, elli!
