Za Šeba
Sve je palo u vodu, ona zadnja nada koju sam potajno gajila u sebi, sad mi se čini potpuno izgubljenom, i makar znam da on nju ne zaslužuje, i da sam ja odlučila zaustaviti taj put u prazno, boli me u duši, kao i svih zadnjih puta i rastanak je uvijek isti: Gdje pronaći sange za ponovno, kako ponovno ustati , a ne izgubiti nadu u sutra? Milijun takvih pitanja izlilo se zajedno s mojim suzama te večeri u mojoj sobi, uvijek iste uloge- on, krivac za sve, a nikada okrivljen, ona- uvijek spremna da mi pruži rame za plakanje, ja- uvijek ista budala koja opet i opet pada na iste fore, Bog- jedini koji stvarno pomaže, i onaj koji ostaje kad svi me ostave.
Tada je petak navečer izgledao nemoguć, o suboti da ne govorim. Danas, ja sam sretnija nego ikad, što da vam kažem- čak sam se spremna i ... ma nije važno, želim vam samo reći da onda kad su stvari izgledale najgore moguće, točnije nemoguće, dogodilo se čudo. Koliko će ono trajati? To sad zaista nije važno, važno je da postoji vjera u sutra koja nije samo skup ispraznih riječi, nego moj život koji se zaista dogodio.
Svaka priča ima dvije strane, za nekog sviće zora , za nekog se spušta mrak, no svijet ostaje isti, samo je bitno s koje strane gledaš, ne može nitko reći da se njemu nije spustio mrak, kad je , ili da je ta tama marčnija od sunca koje drugom izlazi, no uvijek možemo krnut dalje. Ponekad je zaista teško ostaviti prošlost iza sebe, jer ona zaista zna jako boljeti, stoga ja ništa ne zamjeram, točnije sve opraštam , jer sam i sama osjetila više puta isto. No kako uvjeriti drugu stranu u nešto što ne želi vjerovati, kako joj reći da nije vrijedno, i da je bitno ovo sad, a sad smo napokon svi došli na svoje. netko manje, netko više, ali na kraju smo svi prijatelji. Svatko sa svojim manama i brigama, osmijesima i pobjedama...
Sinočnju žurku neću spominjati, taj gušt ostavljam stali, nadalje, da pojasnim naslov posta: on je naručio jedan istiniti poust koji nije copy paste, već pravi naš, koji se odnosi na ekipu mladih SSovaca: Šebe, možd nećeš ništa skužiti, al istina je, sve od zadnje riječi!
PUUUSA SVIMA OD KC!