điramo se điramo i eqipizzu ubijamo.. :))))
ma šalim se.. nismo još nikoga ucmekale 
(ključna riječ je JOŠ!)..
jašta, predragi moji, ja&KC krenusmo u aftoškolu..bijaše to jednog tmurnog, kišnog dana kad smo se moja prija i ja zaputile u Elku na lječnički...da,da nevjernici jedni - prošle smo psihotest
, kolko god to vama svima bilo teško za pofjerovat!!..iako, skromnost na stranu, moram priznat da nam je zaslijepit šrinka ipak uspjelo uz pokoju poteškoću (eh, da, nije on tako lud kao što se čini..). naime, i jedna i druga smo na pitanje da li smo ikada bile u popravnom domu odgovorile potfrdno
..(ne smijte se tako, nezahvalnici jedni!! tanka je granica između ustanove za preodgoj i preDodgoj..nda..tako da je došlo do sitnog misanderstendiga koji je bio riješen u tili čas kad sam ja (biser, priznajem) pojasnila da smo mi mislile da ustanova za preodgoj stands for VRTIĆ..
al eto..uspješno položismo pismeni i sad smo ponosne upravljačice srebrnog Pola uz mentorstvo zgođušnog, mlađahnog instruktora aka Ifan.
i taq..sve se to čini difno i krasno dok ne sjedneš u makinu a iskusni čoban te pošalje na cestu (via Kashina) ko da mu život baš i nije mio, jerbo ja, ljudi moji ne znam šta bi s volanom kad ga se dokopam.
Taq da sam isprva pol ćuke tražila pojas za vezanje s desne strane sjedala (svi iole suvislog poimanja svijeta shvaćaju kakav je to svjetski gaf bio..!!)..nda..i ja sad shvaćam, al je prekasno za ispravljanje pogreške, ostaje mi samo vječno kajanje..
buuuuuuu
Nadalje, vozim ja tako prema Kashini, a kad ono moj mecena se oglasi: "Znaš, mala, voziš u naselju gdje je najveća dopuštena brzina 50km/h", ja krajičkom oka bacih luk (ne biljku, nego pogled) na brzinomjer (il kak se to već zove), a kad ono moja kazaljčica laganim kasom piči prema 80
...loooooool
Vožnju u rikverc, križanja, bliske susrete s kamionima, rampama sleš branicima sleš polubranicima, neutfrđenim bankinama, znakovima i izvanzemaljcima neću ni spominjat, jerbo čitaoce slabijeg herca bi mogo strefit šlag..
I kad se ja taman ufurala u điranje, bog&batina pored mene opet zaurla: "Brijeg! Promijeni brzinu u drugu!", a ja ni 5 ni 6 okinem u četvrtu (jbg kad ne smijem ćirit u mjenjač kad čejnđam brzine..fak)
A da ne spominjem da mi se od stiskanja kvačila, otpuštanja gasa i laganog (da, LAGANOG!) drndanja po kočnici prisralo jedno 138 puta, jerbo to sve moraš napravit asap, nema vremena za razmišljanje..stoga slijedi priznanje- imam noćne more in šejp of kvačilo oliti kuplung, kaj god..
Dobro, tu i tamo pozabih upalit žmigavac prilikom skretanja, no to su sad već finese, nemojmo tražit dlaku u jajetu..
Ono što je bitno je to da (zasad) nitko iz Kashine nije dobio počasno mjesto u crnoj kronici..
e, da, sutra điram u pola 6...hm..moj prijateljski savjet, drago moje pučanstvo, vam je da brišete što dalje od ceste ko da vas svi vrazi gone..!
pusa i velki pozzdraf od buduće adfokatkinje i vozačice Stale!
btw, pies- ovo dolje na slikama nisu zečice iz Playbojevog carstva nego ja&KC...hihihihihihi
