dosadne priče... jedne krijesnice
..........................................
Eh... da mi pogled svako malo ne pada na sat, onako odokativno, rekla bih da će skoro pasti noć i da ću se pokupiti u krpe, ali "tek" je 14:38. Koma dan, ja pospana, a ti problemi i obaveze nikako da se riješe sami od sebe 
Nekako nemam ništa pametno za napisati. Čak kad mi se dogode neke pametne misli, komp po dobrom starom običaju nije niti blizu.
Evo potrudila sam se ali inspiracija ne dolazi. Dovraga i taj zadnji ispit! Ispija mi želju za životom kroz živce kao na slamku. 
Još sam tu
Prošlo je puno vremena od zadnjeg posta i poželjela sam trenutak sreće (ako se to tako može nazvati) ostaviti ovdje jer ne znam koliko će trajati, a želim jednu dobru uspomenu. Okreće se neka nova stranica života i još ne znam što piše na njoj ali s nestrpljenjem očekujem da padne i otkrije nastavak. Danas nekako vjerujem u sebe i vjerujem da mogu... premda previše je sumnje i nevjerice koje nikako da se maknu i puste me da udahnem. Smijem se često u zadnje vrijeme. Danas malo iz one slatke male zlobe, malo od čiste radosti. Nadam se da će potrajati, a ako i ne potraje, nadam se da ću preživjeti.
03.11.2006. u 22:02 | 7 Komentara | Print | # | ^
