dosadne priče... jedne krijesnice
I na mladima svijet ostaje?!
Idem ravno u glavu! Čula sam jednu priču koja mi je toliko nevjerojatno glupa, ali istinita da naprosto moram procjediti svoje zgražanje u tekst...
Dakle ovako... radnja se događa u osnovnoj školi, sedmi ili osmi razred. Sat je počeo, a klinkica plače, ma kaj plače, rida! Zašto? Ostavio ju je dečko. Odlazi kod pshologa (školskog), ubije tamo vrijeme i na sat se vrati s ispričnicom na kojoj piše da je u emocionalnoj krizi i da je oslobođena odgovaranja za taj tjedan!!!
Ne znam da li ja moram biti psiholog da bi shvatila kompleksnost ljudske psihe, ali ovakva "pedagoška mjera" te nazovi psihologinje je idiotarija! Ja znam da su te godine koma, da si neshvaćen, izgubljen, imaš osjećaj da se cijeli svijet srušio na tebe i zato sam sretna što se više ne mogu vratiti natrag, ali kakvu je poruku dobila ta klinkica za budući život?! Kaj misli da će za svaki stres, nepravdu, za svaki problem dobiti ispričnicu? Umjesto da je na kraju krajeva malu poslala doma, rekla joj da napuni kadu s vodom, opusti se, popije čaj, nauči neki lagani predmet, javi se i pobere petaka i nasmijana i sretna prošeće kraj "frajera" koji ju je kakti ostavio, ova od nje radi idiota! Malu debilušu koja će jednog dana doći na posao, reći da danas nije u stanju funkconirati jer je pod stresom, pa će zbog nje jedne nejake i nesposobne da se nosi sa životom, patiti cijela okolina! Škola je nekada (brem u moje vrijeme) bila obrazovna ustanova gdje je profesor bio autoritet. Danas je djeci sve dopušteno, a profesori ništa ne mogu. U kućni odgoj ne želim ulaziti jer nisam roditelj, ali mislim da je ovaj primjer žalostan i umjesto da djecu uče da se izbore sami za sebe (jer nitko drugi to neće učiniti za njih), rade male slabiće koji se neće znati snaći u nekoj, nazovimo to izvanrednoj situaciji. Možda sam prestroga, možda pretjerujem, ali osobno mislim da danas previše ljudi traljavo radi svoj posao.
