dosadne priče... jedne krijesnice
Bez naslova
Evo i mene natrag... Bilo je dobro... Uglavnom sam bila sa mamom i bratom (tata je otišao nakon nekoliko dana - imao je posla u firmi). Nakeljit ću i koju slikicu kada ih stavim na komp. Dok sam otvarala blog, dobila sam strašnu inspiraciju izniklu iz frustracije, pa je sve ovo malo u žurbi jer veš se neće sam oprati, a još uvijek pogledom ne mogu spržiti prašinu... ali trudim se.
Uglavnom... ja znam u kakvoj državi živim. Ne funkcionira baš kao pravna, nije baš niti socijalna, puno toga fali jer se puno krade itd... Ali ja sam se tu rodila i ja tu živim i ako itko ima pravo sraćkati po ovoj državi onda sam to JA! Ja i svi koji su se ovdje rodili, ovdje rade, školuju se, imaju djecu, plaćaju porez itd... Sada polako dolazim do svoje frustracije. Na moru sam još prije par godina upoznala par Bosanaca (među njima i bosanke) koji od malena žive u Austriji/Njemačkoj jer su njihovi roditelji otišli trbuhom za kruhom, kako bi se to reklo.
Brat i ja smo jedan dan prihvatili njihov poziv na druženje. Dovukli smo se do "male vikendice" na čijem se krovu vijorila hrvatska zastava premda nije bio nikakav praznik. Čak nije bila niti nedjelja. Zaboravila sam pitati što će im ta zastava kada ionako nisu Hrvati (zapravo tko zna kakva sve državljanstva imaju), ali pretpostavila sam da oni vole Hrvatsku više od mene pa zato žive i rade u Austriji/Njemačkoj. Ovo je bilo jako ironično. Lijepo smo se smjestili, podijelili karte i veselo čavrljali. Ali u mozak me bocnulo kada je jedan "Austrijanac" rekao "Njemcu" da stiša muziku, na što je ovaj odgovorio, da to ovdje nema veze jer smo na Balkanu?! Doslovno sam pregrizla jezik jer mi se nije dalo prepucavati sa seljačinom koja je skočila iz opanka u cipele jer ionako je to njegova kuća, a ja sam odlučila biti pristojna. Tu smo se negdje uhvatili "teških" tema vezanih uz hrvatske plaće na što se mali švabo zgražao. Naime, nije mogao vjerovati kako netko može raditi menadžerski posao (on to studira) za samo 15000 kuna? Kako tako malo? Ne bi on to radio... samo 2000 eura?! Mali prdonja se zgražao a očito nije naučio pojam standarda. Ne znam kakve ideje imate Vi, dragi moji čitatelji koji živite ovdje, ali plaća od 15000 kuna je iznadprosječna plaća u Hrvatskoj! Žvakala sam jezik, usnicu gužvala karte, ali odlučila sam šutjeti. Jebi ga! Bit ću pristojna... da je kod mene doma ili na plaži, oprala bi ga ali ovako... neću! Uglavnom, "veliki Hrvati" su mi rekli da neka bježim iz Hrvatske jer prema njihovim idejama svi mi ovdje gladujemo i situacija u Bosni i u Hrvatskoj je ista. Pa ako je ista, zašto se svi Bosanci naseljavaju u Hrvatskoj? Stisnula sam zube kada me pitao postoji li kineski restoran u Zagrebu i da li se mogu napraviti registracijske tablice sa osobnim imenom. Para mi je išla na uši van i da moj brat nije flegma, davno bi se pokupila i otišla. Dakle mali seronja dođe na našu obalu na dva tri tjedna, u Zagrebu vajda nije bio dalje od Importanea. Vani zaradi eure i onda ih tu potroši jer mu je gore vjerojatno skuplje i onda sere da smo mi na Balkanu i tretira me ko sirotinju koja je kruha gladna, a on je kao prava Hrvatina otišao iz Bosne (ovo nije slučajno tako napisano), ne plaća porez ovdje, i kurči mi se svojim eurima. Misli da može doći ovdje glumiti kavalira dok mi bulji u sise i misliti kako ću se ja složiti s njegovim trkeljkanjima i vjerojatno posramiti što živim ovdje. Ja nikome ne trebam polagati svoje račune. Neću reći nikada ali nije mi u planu otići odavde jer sam možda mlada i naivna i vjerujem da u svojoj zemlji mogu sama za sebe dosta napraviti. A malog seronju ću sresti sljedeće godine... na plaži, a onda nek se brani!
