Vođen pjesmama...

subota, 12.01.2008.

Katkada sve može biti tako krhko i ranjivo...

Kansas

Dust In The Wind

I close my eyes
only for a moment
and the moment's gone.
All my dreams
pass before my eyes, a curiosity.
Dust in the wind;
all we are is dust in the wind.

Same old song,
just a drop of water
in the endless sea.
All we do
crumbles to the ground
though we refuse to see.
Dust in the wind;
all we are is dust in the wind.

Now, don't hang on;
nothing lasts forever
but the earth and sky.
It slips away
and all your money
won't another minute buy.

Dust in the wind;
all we are is dust in the wind.
Dust in the wind;
everything is dust in the wind.


Gdje je utjeha? Gdje je ljubav? Gdje je podrška? Gdje je smiješak na licu i topli zagrljaj?
Umjesto toga samo su rane. Moje i tvoje; dubinske i površinske. Osjećam vlastitu nemoć da mijenjam stvari, da popravljam ono što treba mijenjati. Samo sam publika, iako sam cijelim svojim bićem u tome. I ne smijem pomagati, isključen sam iz toga, ne svojom voljom. Mogu samo stajati i gledati kako se stvari odvijaju predamnom, kao neka predstava. To jednostavno nije pošteno. I boli. Jako boli.
Gdje je utjeha? Gdje je ljubav? Gdje je podrška? Gdje je smiješak na licu i topli zagrljaj? Kamo su nestali...
Vrati ih natrag, nedostaju mi...
- 13:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>