Vođen pjesmama...

utorak, 04.09.2007.

Povratak...

...među ljude, među žive, među čudne. Među njihove priče i probleme, njihove sudbine isprepletene iz nekog razloga s mojom, što mi na mahove zna biti beskrajno žao. Koji puta mi to sve bude previše i stvarno mi dođe - nestati. Bar nakratko, iz svega. I ponijeti samo Nju sa sobom. Ostalo namjerno zanemariti, ne gledati ni slušati. Ignorirati u potpunosti. I uživati u tom času mira, nepostojanja drugih. Osim Nje.
Isklišejizirano? Možda. Naivno? Vjerojatno. Glupo? Tako kažu. Patetično? Uvijek. Krivo? Nikada.
Dapače, to je jedna od rijetkih stvari za koju sam sada uvjeren da je ispravna. I za Nju sam spreman prkositi svima, inatiti se, biti tvrdoglav do krajnjih granica i dati sve od sebe.
Još jedan dan, još jedan sat, minuta i čas. Svaki taj trenutak - dragocjenost, ako ga Ona ispuni svojim postojanjem. Inače je običan i pust. Heh, sada imam potrebu o tome se raspisati, tražiti pjesničke izraze, lijepe riječi i pokušati što bolje opisati Njen značaj. No ovdje i sada nije mjesto ni vrijeme. Iako bi sada imao spretniji izraz, čuvat ću to za Nju i Njenu prisutnost, za neke dobro odmjerene trenutke koje ću uprskati svojim nespretnim rečenicama uživo. Rekao sam i previše.
Do idućeg puta, lijepi pozdrav i do čitanja!
- 08:08 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>