28.12.2007., petak

Opet iz života I evo, umjesto da sad spavam, ne, ja sam tu na netu i izbacujem svoje frustracije kroz još jedan post. I opet mi je tema muškarac!!!! SORRY DEČKI MOJI, AL NEĆU VAM SE VIŠE ISPRIČAVAT!! Dosta mi je toga kad se sve opet na kraju svede na jedno te isto- uvijek zaserete nešto. Upoznala ja prije nekih mjesec dana sasvim slučajno jedno dečka! I našli se mi na kavi i bilo sve ok. Ono lik nije za ajme popizdit al je ok dečko i našli smo se u hrpi istih razmišljanja i istih stvari, a naravno i totalno suprotnih! Al eto on radi svakako ( uglavnom noćne smjene) a ja radim uglavnom jutarnje i tako da se nismo imali nešto puno prilika ni viđati, al bilo ih je. Uglavnom smo se čuli preko poruka- taj mobitel je mila majka!! I ono obavezno 5 puta dnevno! I sve je bilo super, divno, krasno. Ja sam njemu objasnila neke stvari, on se složio- kao strpljiv je, čekat će da se to riješi bla bla bla. I u cijeloj toj priči počnem ja razmišljati kao ee, od ovog se nešto i da napravit! JE! Nek sam ja to pomislila, al samo pomislila, sve je već palo u vodu!! U zadnjih par dana poruke stižu nazad tipa DA, NE, MOŽDA, NE STIGNEM! Ljudski stvore, nisam te tražila da mi dijete napraviš( iako bi to vjerojatno upalilo) nego samo da odemo na kavu!!!!!!!!!!!! Jasno je meni da mi JOŠ nismo nitko i ništa službeno, al čemu sad od jednom šutnja? I onda meni moji MAMLAZI kažu nisu dečki takvi, mi se ne bojimo!! DA, PRIMJETIM!

- 20:25 - Komentari (5) - Isprintaj - #

10.12.2007., ponedjeljak

Moja beba Moja beba i nije bas beba. Radi se o mom psu, škotskom ovčaru imenom Den! Jel da ja prekrasan? Star je 12 godina-točnije rođen je 22. 10. 1995. Kod mene je dosao sa 6 mjeseci i od onda je moja najveća ljubav u životu. Prijatelji su se mijenjali, dečki su se mijenjali, ali on je uvijek tu bio. Doduše sad je već i star, ali još uvijek može i želi i skakati i hvatati loptu i trčati po dvorištu samo ne u onom omjeru u kojem je mogao prije. On vam je kućni pas. Mislim da bi umro od muke da mora vani spavati. Ima svoj prostor u svakoj prostoriji u kući, njegove igračke su u gotovo svakoj ladici. Strašno voli sve lude, kako starce tako i djecu, ali ga se većina boji kad ga vide jer je velik. A on je zapravo samo jedna velika maza. A tko ga ne bi volio ovakvog? Znam da je već star i da je neki prosjek života za pse njegove veličine od 10-12 godina, al on je već prošao 12. godinu a samo jednom bio kod veterinara kad je bio bolestan. I shvaćam da će umrijeti jednog dana, ali ne znam kako ću ja više bez njega!!!

- 20:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #

03.12.2007., ponedjeljak

Predbožićno ludilo We wish you a merry Christmas, Santa Clause is coming to town, Last Christmas I gave you my heart...... Ne, ovo nisu nazivi božićnih pjesama koje bi kao vi trebali slusati u vrijeme božićnih blagdana, ovo su refreni tih pjesama na koje sam ja osuđena već tjedan dana a prosinac je tek počeo!!!!!!!!! Volim Božić, volim kitit bor, volim kupovati i darivati poklone ( i naravno i primati ih), volim božićni ručak, ali zar nije ovo sve vise fuj????? Meni je nezamislivo ovo kičenje po cijelom gradu-ok, jasno mi je trgovine moraju se napuniti božićnim ukrasima, umjetnim borovima, lampicama i sl, ali ne i okitit cijeli svoj prostor već takvim stvarima!!! Ili puštati već sada božićne pjesme, oblačiti sada nekog lika u odjelo Djeda Božićnjaka. I prokleta komercijalizacija.... Zar sve mora biti upakirano u novac? Zar ne postoji ni jedna sveta stvar koja nije obložena novčanicama? Djed Božićnjak bi trebao biti jedan jedini, a ne da ga viđamo svugdje, gdje god se okrenemo. I kako djeci objasniti Ne zlato, nije to pravi, pravi se spušta niz dimnjak na Badnjak!!!!! I zašto ljudi gledaju na to kakav će poklon kupiti, hoće li biti skup ili skuplji? Nema mi ljepšeg poklona od onog koji je od srca, od onog kojeg je meni draga osoba napravila ručno, ili izrekla iskreno i toplo riječi koje mi toliko znače.... A tek jelke... Kad uđeš kod nekoga u kuću, a ono sve miriše po prirodi, po šumi, donio si dašak prirose u ovaj zagušeni grad!! Ali ne, zašto bi kad je lakeš kupiti plastiku i tako ju imati i ove i slijedeće i za 10 godina, jednu te istu zelenu boju, jeden te istu visinu, jedan te isti miris ( ili ne miris). A opet imate ljude koji jedva čekaju da okite i nakite i prekite svoje stanove, kuće. Takva vam je i moja mama. I to mene strašno nervira. Mjesec dana prije Božića već je stavila svjeće u prozor i okačila umjetnog Djeda Mraza da se penje po krovu- fali joj samo bor pa da i njega okiti( a kad on i dođe-to ću radit ja jer se njoj ne da, jer joj je dosta već i ukrasa i kičenja), i i da ga ne skida do slijedećeg Božića. Jer ako ćemo već u 11. mjesecu početi kititi sve i svašta okolo na okolo, zašto onda za par godina to sve ne bi pomakli na recimo 6. mjesec pa onda par godina poslije i nek nam Božić bude cijele godine!!!!! Zar to ne bi bilo fenomenalno????

- 19:49 - Komentari (5) - Isprintaj - #

01.12.2007., subota

Sretan ti rođendan grade voljeni Za svakog od nas je njegovo mjesto, selo ili grad najljepše na kugli zemaljskoj, ali bez ikakve daljne rasprave ja kažem da je OSIJEK najljepši grad u cijelom svemiru. Tko god je došao u moj grad, zaljubio se odmah u njega. U njegove perivoje, u njegove škole, u njegove zgrade, u njegove kafiće, u njegove dvorane.... Za one koji ne znaju, Osijek slavi dan grada 2. prosinca i ove godine mu je to 811. rođendan. PA SRETAN TI ROĐENDAN grade najdraži. - 23:57 - Komentari (0) - Isprintaj - # << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >> Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.