23.08.2008., subota

Hoće li biti "happy end"? Prije 6 mjeseci zavrsim s jednim deckom-ono decko po mom ukusu, visok, jak, crn, zna što hoće(barem je tako izgledalo), kaze prave rijeci u pravo vrijeme ma ono skoro pa savrsen. Ali samo skoro.... Imao je on ( a ima ih i danas) svojih problema koji nisu bas jednostavni i zbog tih njegovih problema i nosenja s istim sam mu se i divila... I nisam nikad trazila od njega vise nego sto mi je sam davao. U početku je i meni tako odgovoralo, ali se s vremenom situacija mijenjala. Brze i intenzivnije kod mene nego kod njega, ali se razvijala obostrano. I to je tako klapalo neko vrijeme. Da se razumijemo, nisam ni ja anđeo. I ja sam ispitivala do kojih granica mogu ici, koji komentari i koje izjave ce ga nazivcirati, ali sam i vrlo brzo to ustanovila pa sam i prestala. I uvijek,ali uvijek sam bila bolno iskrena prema njemu. Bio je i on iskren prema meni u onome sto je govorio samo sto je uvijek ostajalo ono "nesto" u zraku koje bi mi govorilo da to nije sve. Ali kao neka zaljubljena glupaca sam prelazila preko toga. Problem u svemu tome je bio sto se on, ni nakon 6 mjeseci viđanja, dopisivanja i ne znam ni ja cega sve ne, nije htio vezati. Niti sam ga tjerala na to znajuci sto je sve prosao i znajuci da je to samo pitanje vremena jer njemu je trebalo vremena. Ali, do kad? Do kad sam ga trebala cekati? Nisam isla s namjerom upoznavanja s nekim drugim , ali se igrom slucaja to dogodilo. I mislila sam da nije fer prema tom novom decku da ga zavlacim jer nisam mogla nista u tom trenutku osjecati u vezi njega jer sam se stopirala zbog starog. A stari je znao za novog i znao da necu s njim nista zbog njega, ali je pokazivao skrivećki svoju ljubomornost- stalnim spominjanjem novog imena, nabijanjem na nos kave s novim i sl. I onda se to dogodilo. Jednom prilikom sam mu rekla(starom) da ovo između nas nema smisla. Ne znam ni sama jesam li to stvarno mislila u tom trenutku ili sam to rekla zbog isfrustriranosti, jednostavno, ne znam.... I tu su sve moje nade, zelje i snage pale. Stari je samo rekao-kako god ti odlucis! Zasto? Zasto sam ja morala odluciti? Mozda nije htio vrsiti pritisak na mene u smislu da nema prava nista traziti od mene (cega je i sam bio svejstan), mozda se bojao moje odluke u oba smjera- ako pristanem i dalje ga cekati, do kad ce to trajati-do kad ce on morati odluciti, a ako ne pristanem- izgubit ce i ovo malo sto ima. Ja sam sutila.... on se ustao i otisao- zahvalio na drustvu, na pjesmama koje sam mu napravila tj. sprzila i rekao BOK! I onda se 2 dana nije javio. Ne znam kakve sam mu sve poruke poslala- shvacala sam da je kraj, ali sam to htjela cuti od njega- da mi direktno lice u lice to kaze, da ne ostane na- Ti odluci... Nakon 2 dana sam dobila njegovu poruku- Budi s njim! Sta je to trebalo znaciti??? Jako dobro zna da necu biti s novim, jer novi nije stari, jer ne mogu samo tako prijeci s jednog muskarca na drugog, pogotovo ne zato sto starog volim! I strasno me boli njegova reakcija i njegove Budi s njim riječi riječi. I jos uvijek se nismo nasli da to rijesimo oci u oci. A on nije osoba koja takve stvari riješava preko poruka- sve mora reći direktno. Neću mu se više javiti dok god on ne odluči da je vrijeme da se nađemo, dok god se ne izjasni jasno i glasno u vezi svojih osjecaja. Jer do tada ja necu imati mira i do tada ja necu moci krenuti normalno dalje zbog istog razloga zbog kojeg ni on ne moze krenuti dalje sa svojim zivotom!! free myspace layouts

- 03:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #

13.04.2008., nedjelja

hajde noćas mi dođi... Ne znam odakle bi pocela pisati ovaj post U glavi mi se vrti toliko toga, ali ne mogu posložiti! Zapravo, život je stvarno jako čudan!!! Prije nekih 3,4 mjeseca na internetu sam upoznala jednog dečka! Nismo se nikad vidjeli, on meni nije poslao sliku, ja njemu nisam poslala sliku. A cujemo se gotovo svaki dan. I samo preko msn-a. Nemam ja njegov broj mobitela, nema on moj! I imam osjećja da me poznaje bolje od svih mojih prijatelja zajedno. Jednostavno me pročita!! Zna šta sam mislila kad sam nesto napisala, kad ga pozdravim, zna u kakvom sam stanju...Nesto totalno nevjerojatno!!! Ne znam odakle bi pocela pisati ovaj post U glavi mi se vrti toliko toga, ali ne mogu posložiti! Zapravo, život je stvarno jako čudan!!! Prije nekih 3,4 mjeseca na internetu sam upoznala jednog dečka! Nismo se nikad vidjeli, on meni nije poslao sliku, ja njemu nisam poslala sliku. A cujemo se gotovo svaki dan. I samo preko msn-a. Nemam ja njegov broj mobitela, nema on moj! I imam osjećja da me poznaje bolje od svih mojih prijatelja zajedno. Jednostavno me pročita!! Zna šta sam mislila kad sam nesto napisala, kad ga pozdravim, zna u kakvom sam stanju...Nesto totalno nevjerojatno!!! Ne mogu to objasniti! Kad ga ne mogu uhvatiti on line divljam jer ga nema, jer osjecam da je on dio mene. Ako cemo vjerovat da u svakoj zeni cuci muskarac, onda je on definitivno taj muskarac u meni! I sto je najbolje od svega, ni ne fail mi to sto se ne znamo osobno! Možda da se upoznamo, to više ne bi bilo to! U velikoj većini slučaja razumije me bolje nego što me razumije najbolja prijateljica! Ponekad imam osjećaj da me zna u dubinu duše!!! Da dijelimo jedan te isti trenutak u satu, u danu, u svemiru! Ko bi rekao da se moze tako nesto dogoditi? Ja definitivno ne bi! Ali eto, dogodilo mi se! On je zapravo moja najbolja prijateljica, moj najbolji prijatelj, moja srodna duša, moji ojsecaji, moja razmisljanja, moja sreća I moja tuga! A ne znamo se! Nismo se nikad vidjeli, nismo si nikad culi glas! Culi smo jedino misli!!! Hvala ti sto mi uljepsavas dan kao nitko do sad na takav nacin! Hvala ti sto postojis! Hvala ti sto sa mnom plačeš I što se sa mnom smiješ! Hvala ti na tebi!

- 16:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.03.2008., nedjelja

Bilo nekada, opet ce se ponovit.... Nismo više državni prvaci....... Šmrc.... Naša slava prestala je jučer u 18 sati i 15 minuta kad su proglašeni novi.... Radi se o državnom natjecanju iz prve pomoći..... Održalo se u Biogradu na moru protekli vikend, točnije 29.03. 2008. EEE, bilo je to lijepih godinu dana slave... Nemoj te misliti da smo mi ko misice, ono, cijelu godinu te slikaju, slave... Neee.... Većina ljudi je i zaboravila na nas.... Osim nama nasih najdrazih..... Predali smo titulu gradskom društvu Crvenog Križa Ivanić-grad!!!!! I Osijek je imao ekipu i bili su treći!!! Odlicno mjesto.... Oni su nam bili malo tuzni, plakali su i sve ostalo, ali mi uopce nismo razocarani, upravo suprotno, mi smo ponosni na njih! Bili su najmlađa i nasitnija ekipa i bit ce jos vremena. Dobit ce i oni svoju titulu!! Ivaniću želimo sve naj naj naj naj naj naj na Europskom u Liverpoolu!! Zao nam je sto necemo moci ici s njima, ali cemo im zato pomoci u pripremama pa da nam se sto bolje plasiraju!!!!

- 19:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.03.2008., petak

NEMA VIŠE MOJE BEBE 18. 03. 2008. u 16:50 otišla je moja beba zauvijek od mene! U 13.-toj godini svog zivota. To je bilo prije 3 dana. Umro je meni pred ocima, samo je podigao glavu i brzu ju spustio. Kazu od starosti... I je od starosti. Veterinar se cudio sto je uopce toliko i dozivio. Ali on je moja beba! Znam da je bilo nerealno od mene ocekivati da ce mene nadzivjeti, da ce umrijeti poslije mene, ali nisam bila spremna! Sve se dogodilo tako brzo... Prebrzo... U jednu ruku mi je drago sto jadničak moj mali nije patio, ali u drugu.... Mogla sam toliko toga jos napravit s njim!! trebali smo jedan dan otici na Dravu prosetat, cim vrijeme zatopli, govorila sam mu! Govorila sam mu to i to jutro.... Cim ozdravis, odmah idemo na Dravu! Ali nije ozdravio.... Nabavit cu si novog psa! Kuca, dvoriste, sobe su prazni.... Stalno ocekujem da ce se pojavit od nekale, da cu cuti njegove korake kako silazi niz stepenice... I voljet cu tog novog psa, obozavat cu ga! Ali ne kao moju bubicu! Ni jednog vise necu voljeti kao moju bebu!

- 21:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #

07.03.2008., petak

o glazbi Sjedim ovdje za kompjuterom i razmisljam koju bi si glazbu mogla pustiti i sjetih se, ajd nisam opet dugo napislaa nekakav post pa bi mogla sad o glazbi!! Iznervirana sam zapravo cinjenicom da u ovo gluho doba noci ljudi nemaju razumijevanja pa kad god prođe neki automobil kojeg vozi neka mađa osoba, iz njega trešti ko iz nekog seoskog diska! Ali jos vise cinjenicom da je 95% te glazbe-narodno!! Nemojte me krivo shvatiti! I ja sam do prije par godina slusala tu istu glazbu iliti ga muziku, ali kako sam odrastala i sazrijevala to se negdje putem izgubilo. Inace nisam osoba koja slusa samo jednu vrstu glazbe. Stvarno mogu slusat sve i svasta. I ono sto bi netko nazvao kvalitetnom i on sto bi netko drugi nazvao tash glazbom! Ako mi se nešto sviđa, sviđa mi se, bez obzira bio to narodnjak, house, techno, pop ili arija iz neke opere. I uopce me ne zanima sto ce netko reci na to! Ne podvrgavam se nekim zadnjim trendovima da to mora biti samo jedan izvođač ili samo jedna grupa. Na mom repertoaru nalazi se i Mišo Kovač i Vatra i Abba i Take That i Daleka Obala i evo bas sad trenutno Đavoli! I mogu se prilagoditi u svakom lokalu! Ono sto me nervira su ljudi koji se ogranice na samo jedan stil! Kakva su im to onda iskustva? A što je najgore, onda se nađu pametni i pljuju po ostatku svijeta koji ne dijeli s njima misljenje! Svako ima pravo na svoj izbor i treba postovati izbor drugih ljudi! Jel tako? I riječima jedne od najpoznatijih grupa na svijetu: Get this widget | Track details | eSnips Social DNA

- 00:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

27.02.2008., srijeda

Haljine Ove godine idem u dvoje svatova. Pa sta, reći će te! Pa nista, ali sam u obojima djeverusa. U jednima, sestricninim, glavna a u drugima, prijateljicinim, pomoćna! Inace ne volim nositi haljine, ali ovog puta ju moram obuci. A istini za volju, u gradu je izbor katastrofalan.... I sad ja provodim dane surfajuci netom u potrazi za savrsenom haljinom, koju cu na kraju dati siti. Ali trebam pronaci model. I nasla sam par modela, ali.... To nije to... ni jedan model nije mi ono vau.....bas takvu zelim!!! Ako imate prijedlog, slobodno se javite!!!

- 00:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

28.01.2008., ponedjeljak

Samo moja razmišljanja Nije me bilo neko vrijeme. Nisam nigdje bila, nego nisam imala vremena, a ni tema za pisati. I evo sada dok sam kuci prvi put nakon dugo vremena, prvi put da nisam nikud išla navečer, bilo na kavu, bilo prošetat, razmišljam o nekim stvarima o kojima prije nisam razmišljala. I tako mi padne na pamet jedna tema- tema prijateljstva i tema ljubavnih veza. Dvije osobe se upoznaju i počnu provoditi puno vrmena jedno s drugim i u neku ruku počnu i zanemarivati one druge ljude koji su prije toga bili uz njih- situacija se mijenja. I one kave i oni izlasci nisu više isti. Parovi ili sami odu na kavu, ili odu s nekim drugim parom na kavu pa im se više ni ne izlazi pa jedva čekaju da se sretnu i vide. I sad je ljudima koji su sami glupo ići s njima. I normalno. To više nije to. To nisu više neke uobičajene vaše kave od prije jer i kad se dogodi, u većini slučaja je ta neka treća osoba isto tu. Bilo da je treća osoba dečko, cura ili prijatelj. I onda prijateljske kave više nisu prijateljske, a kava s nekim parom je totalno glupo jer su oni sretni zajedno i ne treba im nitko držati svijeću. A da ne spominjem samo ako se dva para nađu na kavi. I onda dođe neka 5 osoba. Kako je to zapravo glupo!!! Možda taj par, ti parovi i žele s vama popiti kavu, ali vi znate da ste suvišni u cijeloj toj priči. I onda još vam nabiju neki osjećaj samoće- kao da vama nije dovoljna već činjenica da vi nemate nikog pored sebe, da ste stvarno višak, a oni se ili ljube ili drža za ruke i slične stvari direktno pred vama. I automatski ono neko prijateljstvo koje je nekad bilo kakvo je bilo, više nije i ono više ne postoji u tom obliku!

- 22:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #

28.12.2007., petak

Opet iz života I evo, umjesto da sad spavam, ne, ja sam tu na netu i izbacujem svoje frustracije kroz još jedan post. I opet mi je tema muškarac!!!! SORRY DEČKI MOJI, AL NEĆU VAM SE VIŠE ISPRIČAVAT!! Dosta mi je toga kad se sve opet na kraju svede na jedno te isto- uvijek zaserete nešto. Upoznala ja prije nekih mjesec dana sasvim slučajno jedno dečka! I našli se mi na kavi i bilo sve ok. Ono lik nije za ajme popizdit al je ok dečko i našli smo se u hrpi istih razmišljanja i istih stvari, a naravno i totalno suprotnih! Al eto on radi svakako ( uglavnom noćne smjene) a ja radim uglavnom jutarnje i tako da se nismo imali nešto puno prilika ni viđati, al bilo ih je. Uglavnom smo se čuli preko poruka- taj mobitel je mila majka!! I ono obavezno 5 puta dnevno! I sve je bilo super, divno, krasno. Ja sam njemu objasnila neke stvari, on se složio- kao strpljiv je, čekat će da se to riješi bla bla bla. I u cijeloj toj priči počnem ja razmišljati kao ee, od ovog se nešto i da napravit! JE! Nek sam ja to pomislila, al samo pomislila, sve je već palo u vodu!! U zadnjih par dana poruke stižu nazad tipa DA, NE, MOŽDA, NE STIGNEM! Ljudski stvore, nisam te tražila da mi dijete napraviš( iako bi to vjerojatno upalilo) nego samo da odemo na kavu!!!!!!!!!!!! Jasno je meni da mi JOŠ nismo nitko i ništa službeno, al čemu sad od jednom šutnja? I onda meni moji MAMLAZI kažu nisu dečki takvi, mi se ne bojimo!! DA, PRIMJETIM!

- 20:25 - Komentari (5) - Isprintaj - #

10.12.2007., ponedjeljak

Moja beba Moja beba i nije bas beba. Radi se o mom psu, škotskom ovčaru imenom Den! Jel da ja prekrasan? Star je 12 godina-točnije rođen je 22. 10. 1995. Kod mene je dosao sa 6 mjeseci i od onda je moja najveća ljubav u životu. Prijatelji su se mijenjali, dečki su se mijenjali, ali on je uvijek tu bio. Doduše sad je već i star, ali još uvijek može i želi i skakati i hvatati loptu i trčati po dvorištu samo ne u onom omjeru u kojem je mogao prije. On vam je kućni pas. Mislim da bi umro od muke da mora vani spavati. Ima svoj prostor u svakoj prostoriji u kući, njegove igračke su u gotovo svakoj ladici. Strašno voli sve lude, kako starce tako i djecu, ali ga se većina boji kad ga vide jer je velik. A on je zapravo samo jedna velika maza. A tko ga ne bi volio ovakvog? Znam da je već star i da je neki prosjek života za pse njegove veličine od 10-12 godina, al on je već prošao 12. godinu a samo jednom bio kod veterinara kad je bio bolestan. I shvaćam da će umrijeti jednog dana, ali ne znam kako ću ja više bez njega!!!

- 20:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #

03.12.2007., ponedjeljak

Predbožićno ludilo We wish you a merry Christmas, Santa Clause is coming to town, Last Christmas I gave you my heart...... Ne, ovo nisu nazivi božićnih pjesama koje bi kao vi trebali slusati u vrijeme božićnih blagdana, ovo su refreni tih pjesama na koje sam ja osuđena već tjedan dana a prosinac je tek počeo!!!!!!!!! Volim Božić, volim kitit bor, volim kupovati i darivati poklone ( i naravno i primati ih), volim božićni ručak, ali zar nije ovo sve vise fuj????? Meni je nezamislivo ovo kičenje po cijelom gradu-ok, jasno mi je trgovine moraju se napuniti božićnim ukrasima, umjetnim borovima, lampicama i sl, ali ne i okitit cijeli svoj prostor već takvim stvarima!!! Ili puštati već sada božićne pjesme, oblačiti sada nekog lika u odjelo Djeda Božićnjaka. I prokleta komercijalizacija.... Zar sve mora biti upakirano u novac? Zar ne postoji ni jedna sveta stvar koja nije obložena novčanicama? Djed Božićnjak bi trebao biti jedan jedini, a ne da ga viđamo svugdje, gdje god se okrenemo. I kako djeci objasniti Ne zlato, nije to pravi, pravi se spušta niz dimnjak na Badnjak!!!!! I zašto ljudi gledaju na to kakav će poklon kupiti, hoće li biti skup ili skuplji? Nema mi ljepšeg poklona od onog koji je od srca, od onog kojeg je meni draga osoba napravila ručno, ili izrekla iskreno i toplo riječi koje mi toliko znače.... A tek jelke... Kad uđeš kod nekoga u kuću, a ono sve miriše po prirodi, po šumi, donio si dašak prirose u ovaj zagušeni grad!! Ali ne, zašto bi kad je lakeš kupiti plastiku i tako ju imati i ove i slijedeće i za 10 godina, jednu te istu zelenu boju, jeden te istu visinu, jedan te isti miris ( ili ne miris). A opet imate ljude koji jedva čekaju da okite i nakite i prekite svoje stanove, kuće. Takva vam je i moja mama. I to mene strašno nervira. Mjesec dana prije Božića već je stavila svjeće u prozor i okačila umjetnog Djeda Mraza da se penje po krovu- fali joj samo bor pa da i njega okiti( a kad on i dođe-to ću radit ja jer se njoj ne da, jer joj je dosta već i ukrasa i kičenja), i i da ga ne skida do slijedećeg Božića. Jer ako ćemo već u 11. mjesecu početi kititi sve i svašta okolo na okolo, zašto onda za par godina to sve ne bi pomakli na recimo 6. mjesec pa onda par godina poslije i nek nam Božić bude cijele godine!!!!! Zar to ne bi bilo fenomenalno????

- 19:49 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.