Posebnoj...

Velika večina neće shvatiti ovaj post, no ako baš žele čitati neću im zamjeriti, no post moram posvetiti jednoj sobi, koja mi je obilježila ljeto, a i ovaj dan, možda na loš ali možda na dobar način. U svakom slučaju, post jednoj predivnoj osobi koja toga nije svjesna.


Ne ljutim se, ne mogu se ljutiti na tebe. Niti sada niti ikad, niti da mi kažeš nešto što bi me moralo uvrijediti, ne ljutim se, zato što znam da ne misliš ozbiljno. Znam da se bojiš, ali znam i da možeš prevladati svaki strah. Znam da se bojiš daljine, ali i daljine ponekad nisu toliko velike, i sama si ih možeš učiniti sve bližim.
Ono što smo stvorili ne može se srušiti tako lako, i ti si toga isto svjesna, i to što kažeš da si napravila zbog mene...Shvačam, još si divnija zbog toga, ali ja još uvijek ne prihvačam to. I ono što si mi rekla, i ono što misliš i sve slično tome, ne mogu srušiti ono što osječaš i što si i sama priznala nakon svega što si rekla. A sve one slatke slikice od jučer?
Plakala si? Zašto? Zar nismo pričali da bi svijet bio lijepši kada nitko u njemu ne bi plakao i kada bi ljudi bili sretni, a ti sama uzrokuješ suze. A možeš biti sretna, kao što i jesi bila svih ovih dana, zašto svoj osmijeh silom zamjenjuješ suzama, zašto vedro licem zamjenjuješ smrknutim i zašto "nešto" zamjenjuješ prazninom, Nisam plakao, bio sam blizu, ali nisam, zato što se ne predajem, a u dubini duše znam da se ne predaješ ni ti. Večer je sve bliža i svakom sekundom sam svjesniji da se večeras ne vidimo i to boli. Steže oko srca nevjerojatnom jačinom. Kao što sam rekao u mojoj sobi je uvijek glazba, danas nakon razgovora prvo nije bila a onda je samo puna dva sata svirala samo I'm Not Ok. I nisam ok. Malo se jesam sredio, pomogla je jedna osoba i osječam se bolje. I to bolje zato što se nisam predao, budi toga svjesna.
To što za sebe kažeš da sam te vidio puno bolju nego što ustvari jesi. Možda i jesam, ali to što kažeš da sam često lagao zato da se osječaš bolje nije istina. Govorio sam iskreno, a ako to nije to meni ne smeta, to su stvari kakvima sam ih ja vidio. To što kažeš da si komplicirana? Pa svatko je, u nekom dijelu svoje osobnosti, ali isto tako ima i dio u kojem je jednostavan i običan, samo je taj dio kod nekoga izražen, dok ih kod drugih moraš pronaći. Kod nekoga pronađeš lakše, kod drugoga teže, ali što je teže to je veći izazov.
Pročitat češ ovo, znam. I drago mi je zbog toga, mislio sam ti napisati mail, no ovo je ipak jedno posebno mjesto i pišem ovdje, isto kao što si i ti napisala. Jedino što ti u svom postu pljuješ po sebi, a ja ne, ovo je post tvoje obrane, post nade i post pretstavljanja svijetu da postoji jedna divna osoba na ovome svijetu, pa štoviše i na ovom blogu.
Ovime ću završiti post, i reći zašto se stvorilo ovo između nas što se možda nije trebalo stvoriti, ali ne žalim ni trenutka, a vjerujem ni ti, barem si tako rekla u poruci za laku noć od prekjučer. Zato što si posebna i zato je neka viša sila i dala da se upoznamo. Pusa