Nema pravde

Eto, ja se vratio na neki način i to samo zato da negdje iskalim svoj osječaj za nepravdu, pa eto pisat ću o nogometu. Za one koji ne znaju, ja inaće osim Osijeka i Celtic Glasgowa navijam i za PSV, te je taj klub bio jedan od onih stvari koje su me u zadnje vrijeme činili veselim u određenim trenucima. No evo, taj PSV je upravo ispao od Milana ( jedna od meni najomraženijih momčadi ) kojeg je totalno nadigrao u dvije utakmice. Ukupni rezultat bijah 3:3, no Milan prošao zbog gola u gostima, no pogledajte minute u kojima su zabili golove : 44', 92' u Milanu i 91' danas. A osim toga su bili totalno inferiorni i to je to što me čini tužnim. No eto, dok sam pisao ovo već me je prošlo, iako mi je žao što ipak nije bilo malo više sreće za momčad koja je to zaslužila, ostavivši srce na terenu.

A evo, ja se javljam da se vračam blogu, nakon nekih tjedan dana stanke. Sutra pišem kolokvij iz matematike te se nadam da će te mi držati fige da to prođem, pa da se mogu malo konsolidirati psihički. Isto tako se nadam da vam nisam nedostajao toliko da su se rezale vene, ili tetoviralo moje ime na spolne organe. A moram priznati da je ipak lijep osječaj opet pisati. Moguće da sam već ispao sa liste 100 po broju postova, no to me ni ne zanima, nisam kao Medo da fašističko-simpatizertskim metodama upadam u "elitu", a i ta elita me ne zanima dok se u njoj nalaze neki nadobudni likovi kao što su Mikelly, Annie ili stari prdonja Kemo, koji je svoj blog nazvao totalno gnjusno Kemoteraija. Nadam swe da nikad nečeš imati potrebu ići na nešto tako, no davajuči ime blogu mogao si misliti na neke ljude koje to ili samo prisječanje na to jako boli. No starog prdonju boli kita, on je u "eliti" i on če pješačiti rvatskom. Ako mu se več pješači mogao je sa onim likovima od Ovčare do Bleiburga.

I na kraju pozdrav Maršalu Titu koji nas je napustio prije točno 25 godina. POZDRAV !!!