mjesec Prosinac...

Evo me na faksu...nakon onog jučer cugich posta i bolesnog ajsikjuanja s Tamarom sada ovdje sjedim i dok momci pišu kolokvij ja došao malo napisati nešto ovdje.
Za početak, apdejtao sam Keywordse, pa zabacite malo oćne kapke u desnu stranu i nasmjte se od srca. Nisu "urnebesni" kao Morganini, Renatini ili Vedranovi no mislim da ima materijala za malo se nasmijati. Kada ga već nema u postovima, ma koliko god se ja trudio...
Eto, što reći za ovo "jutro" još...Htjedoh samo napomenuti da sam se otrijeznio...A valjda je to ono što sam htio, hm da...valjda

Eh, da sjetih se da smo ušli u 12 mjesec, iliti mjesec Prosinac. Volim taj mjesec, to blagdansko raspoloženje, doček nove godine i sl. Kao klinac sam volio grudanje, sanjkanja i zimske radosti. No najljepše je vidjeli grad sav okičen, sretnije ljude sa vedrim izrazom lica, djecu koja se toliko raduju djedu božičnjaku i svetom nikoli i sl. Lijepo je što ljudi imaju više volje za nešto, što su darežljivi i što provode lijepe dane uz svoje najbliže. Lijepo je otići na polnoćku i pjevati s ljudima, vidjeti tu sreću, i to preporučam svima, makar i onima koji nisu vjernici, da malo dožive taj osjećaj, da vide kako svijet ipak može biti lijep. Šteta što ljudi cijelu godinu nisu kao u Prosincu, ali onda barem prihvatimo taj peh i uživajmo u ovome koliko god je moguće i potrudimo se da nama i ljudima oko nas ovaj bude najbolji do sada