To be continued...O.I.L.

Nevjerojatno...Čemu Michael Moore, svi koncerti, Rock against Bush kompilacije, javni skupovi prosvjeda, ubjeđivanje u idiotluk jednog čovjeka, kada je u pitanju jedna cijela izopačena nacija koja ne zna razmišljati svojom glavom. Dogodilo se ono čega sam se bojao, iako su mi svi okolo tvrdili da je Kerry u prednosti. Svjetski terorist broj 1 ponovno je na čelu najveće svjetske sile, a jednim dijelom i svijeta. I to samo zato što ga bira takva nacija puna primitivaca, nacionalista i ispranih mozgova. Ne znam što da kažem, očajan sam, pratio sam ove izbore, bilo je genijalno kada je Kerry vodio 102 : 84 ako se ne varam, no eto, zadesilo se da će se drugi puta u povijesti dogoditi da predsjednik neće uspjeti ušetati ponosno u Bijelu Kuću. Naime u najciviliziranijem dijelu Amerike, Washington D.C.-u je dobio samo nekih 20ak % glasova, i nema baš puno pristaša, nego će te ponovno moći uz ulice vidjeti samo prosvjede, i to pretpostavljam po posljednji puta, jer ubuduće Anti-Bush prosvjedi neće moći pripomoći nikome, jer nakon ovoga mandata nema dalje.
Tužan sam, razočaran, jer vjerovao sam da će Amerikanci jednom biti toliko pametni da vide koliko zla čini taj čovjek, no izgleda da njima to odgovara, da uživaju u tome kada ih se cijeli svijet boji, ili se boji njihovih postupaka, a što je najgore mi mali moramo s njima surađivati ako želimo imati nešto. Jebeš to, nisam baš neki veliki anarhist, sviđa mi se ta ideja, ali smatram neizvedivim, no u ovom bi trenuktu bio spreman zajedno sa istomišljenicima iz cijeloga svijeta izaći na ulice i reći da je dosta toga. No svejedno bi nam se Bush samo podsmjehivao kao što to čini i sada, svome protukandidatu i cijelom svijetu koji je vjerovao da će otići sa ovoga položaja.
Čitao sam neke izjave svjetskih državnika. Ne mogu cjerovati koliko tu ima licemjerstva i dvoličnosti, sada svima odgovara Bushev reizbor, a što bi bilo u drugome slučaju...Slavili bi visoko dignutih čaša, jer zbog toga čovjeka ginu njihovi mladi, njhove ćene ostaju bez sinova i muževa, djeca bez očeva, i cijeli svijet bez jednoga osmjeha, nećega najlijepšeg na svijetu, a zbog čega iliti koga, zbog jednoga čovjeka koji se podsmjehuje, ali taj njegov smijeh nije lijep, taj njegov smijeh krije previše života, no u njemu se ne vidi nikakvo žaljenje, jer on je ubojica, svjesno i nesvjesno, ubojica nečijih života, snova, želja i nada, i sada će to nastaviti čniti još 4 godine zbog jednoga nakaradnog naroda.
Za kraj ču ovdje puknuti tekst pjesme u kojoj se rećeno ono što ja nisam uspio reči svojim tekstom,a našto govori i ova slika na koju i njoj slične Amerikanci baš nisu obračali pažnju...