Thinkin' 'Bout Afterlife

Na jednom forumu jepostavljena tema : Što Mislite o zagrobnom životu, i nakon dugog razmišljanja da li da pišem što, pošto imam prilično za pisati o tome odlućio sam da napišem nešto tu na blog, jer post bi bio prevelik, a ovako sam samo stavio post gdje linkujem na blog...
Dakle, za početak trebam reći da o tome dosta razmišljam, iako pokušavam što manje jer ima puno više teorija koje dovode do odgovora da života nakon života nema, nego onih koje govore da ima. Ja ipak vjerujem, jer vjera i nada je ono što nam ponekad jedino preostaje.
Da objasnim tu moju vjeru. Vjerujem da duša postoji i da od nje sve i kreće. Moguće je da su te duše uistinu oko nas i da mogu međusobno komunicirati. Moguće je da negdje u zemljinoj kori postoji nešto gdje odlaze, moguće je i da uistinu postoji neki raj, ali ne onakav kakav ga zamišljemo, a moguće je i još štošta. No ipak tu onda dolazimo do još jednog pitanja. Zamislite koliko je od postanka svijeta do sada ljudi umrlo? Pa sada na svijetu ima 6 milijardi ljudi, kojih za 100 godina neće više nikoga biti, a osim toga ljudi će umirati i dalje. Gdje su sve te duše, gdje se može njih smjestiti i vrijedi li uopće o tome razmišljati. Onda tu dolazi teorija mogu prijatelja o nekim paralelnim svemirima i dalekim planetima gdje one odlaze i gdje možda dobivaju neki međusobno vidljiv oblik, a da je ovaj život na zemlji ustvari nekakvo ćistilište. No bolje da o tome on nešto kaže, no kada ne piše blog...Vrijedi još oko tih duša spomenuti klinički smrt i ljude koji tvrde da su vidjeli sebe van svojega tijela. Ne kažem da to nije moguće, možda prva osoba koja je to rekla i nije lagala, možda to uistinu je bilo, ali siguran sam fa dosta dobar broj ljudi tvrdi da im je nešto tako bilo samo da dobiju neku njima potrebnu pozornost.
Da kažem nešto i o religijskom stajalištu. Ja jesam vjernik, ja vjerujem u Boga, ali teorija zagrobnog života kakvu su biblijski teoretičari donijeli ćini mi se još najmanje realnom od sviju, čak mi se i reinkarnacija čini realnijom. Nekako mi se bajkovito čini ono sa pojmovima raj, pakao i čistilište, i spike : ujedinit češ se s Bogom ili češ vječno "gorjeti u paklu", a još najmanje realno mi se čini njihova verzija kako je to gore i što radiš. Takav život bi se možda svidio samo njima koji bi se osjećali blaženima, a ja ako bi birao afterlife, to bi bilo nešto slično ljudskom životu, jedino sa svim potrebnim resorsima, dakle blaženstvo u tom smislu.
Gore sam spomenuo reinkarnaciju. To se čini dosta realno, no što nam to vrijedi. Ja čvrsto vjerujem tj nadam se da ta teorija nije ispravna, jer ja nemam ništa od toga. Boli mene što ću ja postati neki pas, možda opet čovjek ili čovjećja ribica, ja više neću biti to, moj mozak neće imati sjećanja na prošli život i zato me to i ne zanima, da budem najiskreniji. Ja kod vjerovanja u afterlife ipak koristim samo teorije od kojih bi imao neke koristi.Eto, takav sam.
Dakle, što da zaključim osim da sve teorije, koje naravno nisam sve naveo ovdje, ipak pišem blog post, a ne knjigu, možemo puno lakše pobiti nego dokazati ili doći do barem neke činjenice da bi to moglo biti tako...Eto, što da se kaže nego jebiga, neka bude kako bude...
A teorija koja je moja želja i koja čak ima realnosti je ipak ova :
-Kada dodje smrt dodje do kao nekoga zamrznuća mozga (koji sada iam već funkciju te "duše") i može biti tako milijunima godina dok se ne dogodi dan kada Bog kaže da je vrijeme za uskrsnuće, nakon toga umrli se bude iz sna, poprimaju svoj stari oblik (naravno starci poprimaju oblik u mlađim danima), a ti imaš osječaj kao da se to dogodilo isti trenutak kada je smrt nastupila. I nakon toga sve bude lijepo i krasno, u naravno, vječnom životu. Hehe, ovo je neka mješavina katoličke teorije, teorije jehovinih svjedoka i moje teorije(moje je ovo sa zamrzavanjem). Ja bih bio veoma sretan kada bi bilo tako nešto i to je prelijepo. Neki bi rekli da je bolje da ne živimo u iluzijama, ali zašto, netko se tako sigurno osjeća bolje, mašta je ipak nešto što vrlo često pokreće čovjeka, neka velika djela i izumi svijeta nastali su iz mašte, pa netko ( a to naravno ne moram biti ja, gotovo sigurno da i nisam ) može pomoći mašte pretpostaviti pravu verziju zagrobnog života ( bemti, koji glup izraz ). Za kraj da još kažem da sam siguran da afterlife postoji, samo ne znamo kako izgleda i kaku mi funkciju imamo u njemu. Kao što rekoh, mislim da je najlijepše da svatko izgradi neku svoju verziju na temelju nekih teorija u koje već vjeruje i s kojima je već upoznat. Eto, to bi bilo to...