Drugaćija strana ovoga bloga...

Drago moje cijenjeno čitateljstvo, do sada sam na blogu pisao večinom neke stvari koje su mi jednostavno izlazile iz glave, no danas bi volio da svojim komentarima sudjelujete u ovome što budem napisao.
Zanima me, što mislite da li je moguće da upoznate jednu osobu i dobijete dojam da je to osoba koja je stvorena za vas i da li mislite da na svijetu postoji neko takav. Naime, meni se to zadesilo ovo ljeto. Bila je najobičnija pijanka na plaži, bratić, još neki prijatelji i ja. Nakon nekog vremena pojavile su se dvije djevojke. U kakvom sam stanju bio, najčešće bih zanemario, a i siguran sam da bi 90% muške populacije i ako bi se zagledalo u neku, zagledalo u onu "višlju" i na neki način atraktivniju. No meni tako nije bilo, ova druga cura mi je od prve upala u oko. Imala je ono nešto što ne mogu opisati, nešto što svaka osoba ima svojstveno, i nešto što samo rijetke osobe i mogu zamijetiti na njima, dok druge osobe slićne stvari zamijete na nekoj drugoj. No ja sam ostao u nekom čudnom dojmu, bile su tu još neko vrijeme, a onda su otišle. Ja i ona smo se idući dan vidjeli, i slijedečih tjedan dana smo bili nerazdvojni, iako među nama se nije zadesilo ništa, iako sam joj ja sve rekao. No oboje smo shvatili da je bolje ništa ne pokušavati jer ipak smo fizički predaleko. Prošlo je više od mjesec dana, a ja i ona smo još u stalnom kontaktu (ona je iz Omiša, a studira u Zadru), i kada smo jučer prićali telefonom u njegom glasu sam ćuo da bi me željela vidjeti isto kao i ja nju, pa je čak i spominjala kada ću doći do Zadra. Nisam zaljubljen, no da nešto osjećam, to je istina.
Najviše što me mori, je taj osjećaj koji je bio tek što smo se upoznali. Još više za to što se ne sječam kada me cura slična njoj uspjela privući, no u njoj tolika doza neke topline, osjećaj da je to osoba s kojom bi bio spreman dijeliti neke stvari i osoba koja mi ne može dosaditi. Možda sam lud, možda sam djetinjast, možda imam bujnu maštu, no dobio sam vjeru u nešto , i teško da me netko trenutno može razuvjeriti, a to je dojam i uvjerenje da postoji "ona neka", ona koja postoji na ovom svijetu za tebe, tj koja, kako kaže Tom Cruise u Jerry Maguire : "You complete me!!!". To je osjećaj koji se osjeti jednom i koji te ne prolazi neko vrijeme, kao što mene još uvijek nije prošao. ja sam od dolaska iz Dalmacije tek jednom izišao u grad, najčešće sam s društvom negdje u kvartu, nemam niti volje za nekim izlascima, postao sam nova osoba, a za tu promjenu ne mogu reći da je zaslužna "ona", nego je zaslužan taj trenutak kada me nešto štrecnulo, kada sam vidio nešto u tim njenim oćima i ono veće kada smo se nakon dugom razgovora i šetnje zagrljeni rastali, i kada nismo ništa rekli, a ja sam imao toliko stvari koje sam još htio reći, a vjerujem i ona. Romantičar jesam, primijetila je to ona prvo veće kada smo zajedno prićali i to je bilo veće kada je bila dogovorena veselica na plaži, no bili smo je odgodili, no ona to nije znala, no ja sam vjerovao u "nešto" i već mi je tada bila važna. Nisam znao kada će i dali će doći, no sišao sam na plažu i šetao neko vrijeme i gledao more sve dok nije došla. Bilo nam je predivno, proveli smo vrijeme sve do jutra zajedno, ležali na ležaljkama uz plažu i razgovarali o uistinu svemu.
Možete reći da sam pukao, da sam za jednog 21godišnjaka preveliki sentimentalist i romantičar, čak i naivan, možda živim u bujnoj mašti i gledam previše filmova sa bajkovitim završecima, no ja sam ućinio ono što sam rekao da neću nikada učiniti na blogu, a to je to da sam otvorio svoju intimnhu stranu i svoje neke privatne stvari, samo zato da čujem vaše mišljenje o ovome, jer vjerujte, ja ne znam da li sam se kada zaljubio, vjerujem da nisam ni sada, no imam neki osjećaj da bi spontano bio spreman učiniti svašta, samo zbog tog osjećaja koji je došao također potpuno spontano i ostao i još uvijek djeluje.
Ona još nije u Zd spojila net, no uskoro hoće, i sigurno će i posjetiti ovaj blog, pa i ako proćita ovaj post vjerujem da joj neće zasmetati, jer upoznala me jednim večim djelom i mislim da je mogla zaključiti da je moja vrlina iskrenost, te vjerujem da ovdje nisam učino ništa krivo jer sam bio potpuno iskren prema vama, njoj te na kraju prema sebi samom, i olakšao si dušu, jer negdje sam morao ovo iznijeti...