Shandon - SixtyNine ... Recenzija

Evo, napokon i ja nabavih najnoviji uradak meni ponajboljeg skacore benda. Za početak da vas uputim u bend. Shandon su momci iz Italije, a naša publika ih je podobnije upoznala na prošlogodišnjem Tabor Festu u Kumrovcu gdje su došli kao večini nepoznat bend, i na kraju bili najspominjaniji bend nakon festa. Okupili su se 1994. i u početku svirali klasični punk rock, da bi svojim drugim demom Punkbillyskacore (koji su reizdali kao posebno izdanje 2001.) prešli na prepoznatljiv stil
SixtyNine je njihov peti album (ne računajući gorespomenuti reizdani demo) i prvi na kojem su sve pjesme na Engleskom, isključivši pjesmu Viola koja je ipak na talijanskom, no i to je pjesma sa prethodno EPa, te je samo ubačena da popuni rupu. Za razliku od prošlog, turboveselog albuma "Not So Happy To Be Sad", na Sixtynine ima puno ozbiljnije stvari, pa čak i sa emo dijelovima kao što je pjesma Deep ili Wrong Way, no ima i njihovih standarnih veselica, koje su i moji favoriti, kao što su pjesme It Was A Promise, Like I Want ili November.Ollyjev vokal ponovno je na visokoj razini i to je jedan od razloga zašto toliko cijenim i volim bend. Što se tiće glazbenog umijeća poboljšao se, no i zvuk je sada malo komercijalniji. Puhački ansambl je na visokoj razini, no u nekim stvarima imamo i klavijature, te ovo uistinu malo vuće na Less Than Jake, koji su ubacivanjem klavijatura izgubili svoj poznati sound. Ipak, kao fan benda ipak ne mogu popljuvati ovaj uradak, jer da mi ne valja ne bih ga preslušao minimalno jednom dnevno otkad ga imam(nekih tjedan dana), no ipak je kvalitetom ispod prethodnog, a posebno ispod nenadjebivog trečeg albuma "Fetish" koji je izbacio nekoliko pravih hitova, te je i njihov najslušaniji album... ako bih morao dati ocjenu, da je bend koji prvi puta čujem bilo bi 7/10, a ovako pošto je ovo ipak Shandon ocjena ide jedan gore te je 8/10...
Ostalo što sam zanima o bendu možete pronaći na linku koji će vam se otvoriti klikom na sliku benda...