utorak, 06.06.2006.
Svamiđijeva turneja - 3. dio
|
Dolazak u Umag u četvrtak ujutro bio je strateški planiran. Zapravo smo trebali stići već u srijedu uvečer, kao i ostatak ekipe, ali zbog okolnosti koje sam opisao u prošlom postu stigli smo ravno na posao. Ipak, onako odmornima nakon dobrog spavanca i lijepog putovanja nije nam uopće bio problem odmah zasukati rukave. Sumnjam da bi detalji o poslovima koje smo obavljali bili ikome zanimljivi pa se neću previše baviti tom temom. Kakogod, tijekom cijelog seminara sam bio u ulozi onoga koji radi, da bi ostali mogli biti na seminaru. I to mora netko, a kad je Hrvatska domaćin logično je da su hrvati oni koji rade. Naravno da poslu nikad nije kraj, tako da nisam ulovio skoro ništa od predavanja. Ma i kad sam bio na predavanju nisam se baš mogao skoncentrirati, jer sam stalno mislio na stvari koje je još trebalo obaviti. Ostali kažu da je bio lijep seminar, a meni preostaje samo da im vjerujem. Ja sam stvari promatrao iz neke druge perspektive i zapravo je i meni bilo lijepo, ali na drugi način. Raditi u jednom takvom projektu je svojevrsna avantura, i koliko god na momente bilo naporno, iznutra sam bio sretan. U tradiciji joge postoje četiri puta, a jedan od njih je karma joga - joga nesebičnog djelovanja. Znači, raditi bez osobnog interesa, tj. služiti drugima. Zanimljivo je kod karma joge što fizički (pa čak i mentalno) možeš biti iscrpljen a da se iznutra osjećaš dobro, tj. sretno. Koliko god izvana izgledalo kao obično rintanje, toliko uz pravilan unutarni stav to može biti jaka tehnika za upoznavanje sebe. Stvar je samo u stavu. Sad kad ovako sa odmakom mislim o seminaru, vidim da je bilo mnogo sitnica "koje život znače" i koje ne mogu prepričati. Ma i kad bih mogao vjerojatno bi izgledale nezanimljivo. Seminari su obično takvi - doživljaj je više unutarnji, i ono što jednomu znači puno drugi možda nije ni primijetio. Izvana gledano ne dešava se bogzna šta. Tako o samom seninaru i nemam šta puno pričati. Koga zanima kako izgleda seminar, nek dođe idući put.  Možda samo da spomenem jedan lijep događaj kad su u subotu ujutro svi sudionici seminara vježbali na obližnjim sportskim terenima, a Svamiđi je osobno vodio vježbe. To je bilo izvan našeg hotelskog naselja i bilo je dosta prolaznika koji su nas začuđeno promatrali. Nije ni čudo, jer preko tisuću ljudi koji vježbaju pod vodstvom bradatog indijca odjevenog u narančasto baš i nije svakidašnji prizor! Čak su nam se neki od prolaznika pridružili pa su i oni vježbali na travnjaku ispred obližnjeg hotela. A nama je bilo lijepo jer nije baš svaki dan da Svamiđi vodi vježbe. U takvim situacijama uvijek naučim nešto novo, čak i o stvarima koje godinama znam.     Jedna od mojih dužnosti bila je i noćno čuvanje dvorane. Drugim riječima, svi su spavali u sobama a ja u dvorani na podu. Kako je dvorana bila montažna, poput onih balona koji ponekad natkrivaju tenis-terene, praktički to znači da sam spavao vani. Iako je noću bilo poprilično hladno svejedno sam uživao! Donio sam deke iz nekih apartmana i složio si ležaj. Imao sam osjećaj kao da spavam na plaži. Noću su noćne ptice ćirlijukale svoje noćne pjesme, a u zoru se pjesma promijenila i zapjevale su dnevne ptice. Logično sam zaključio da je riječ o dvijema vrstama ptica, jer kad bi to sve bile iste ptice, nakon cjelonoćnog pjevanja sumnjam da bi im se dalo pjevati još i cijelo jutro. Ta mi se misao provlačila kroz glavu cijele noći, paralelno sa snom. No iako su i jedne i druge ptice bilo vrlo glasne nisu mi smetale da slatko spavam. Umor je bio presudan. Drugu noć u dvorani ću pamtiti i po tome što sam prvi put u životu sanjao dva sna odjednom! Po završetku seminara ostali smo još par sati u jednom apartmanu, koji je bio maltene nekorišten tijekom seminara. Iskoristili smo čiste ručnike i toplu vodu, skuhali kavu, a ja sam ugrabio vrijeme dok je moja vozačica spavala da se bacim u more. Naravno da sam tamo zatekao i neke naše jogere pa smo i bacili na picigin. Nismo ni mi sisla vesali! Kasnije popodne slijedio je put u Opatiju na Svamiđijevo javno predavanje. Došavši na terasu hotela Kvarner ugodno smo se iznanadili - i Svamiđi je bio tu. Jest da je imao neke službene razgovore sa lokalnim funkcionerima (ma neću reći "dužnosnici", nema tih para!) ali mi smo cool sjedili sa strane i pili kavu. Biti u blizini Svamiđija je uvijek lijep doživljaj! Iza predavanja smo imali još privatnog druženja sa Svamiđijem u riječkom joga-centru, a onda je slijedio noćni put kući u Zagreb. Ne trebam ni naglašavati s kojim zadovoljstvom sam se srušio u "voljeni krevetić" i njonjio svih četiri sata, do sedam kad je posao nastavljao.  Detaljnije o Svamiđijevoj turneji, uz više slika, može se pogledati na stranicama društva "Joga u svakodnevnom životu", odakle sam bio slobodan uzeti par slika. |
