kad između dvije prečke
ne vidiš mjesto
na koje bi se mogao osloniti
vrati se na početak
i odaberi druge ljestve
za put prema gore
ili više nećeš znati
koji si cilj odavno urezao u dlanove
preko linija života i ljubavi
preko linija skrivenih
i mnogo puta opjevanih
kad između dva dana
ne vidiš kako doseći jutro
jer ramena te bole
od držanja nebeskog svoda
i kad te nutrina boli
od praznog okusa u grlu
koji dolazi odnekud duboko iz tmine
osvrni se i popiši svaki korak
ipak su prešli velik dio ceste
i rijeka više nije ona ista
a ni ti nisi onaj isti
kad između sebe i sebe
ne znaš odabrati tko si
sklopi oči
i vrati se kući
tamo odakle si krenuo
s mjesta gdje se rađaju zvijezde