ZID
Danas san zakuvala ka pretis.
Ne mučin vas ode s poslon, znate da živin u moj grad s Franon, a posal mi je vezan za metropolu. Ošla odradit par sati, bilo sve pet. Završila posal, navukla na se svoju robu, ka putnik čekan let za kući. Često nosin šešir i velike crne očale, pokriju po lica, čini mi se da san onda sigurna od svih jer izgledan stroga, daleka zemlja. Volin ljude al san naučila da nije loše izgradit zid oko sebe dok se sama smucan po svitu. Sidin na aerodrom, listan novine, neman pojma koje, više su mi u rukama da ne moran s nikin govorit, štufa san govora. Al nešto ka da me koči, ne da listat. Gledan okolo jel se šta dogodilo. Svita krcato, sidu, odaju, čitaju, jedan bulji u mene. Počnen opet listat, ne ide, bacin oko, onaj gleda fišo u me, osjećan se gola. Još teke san provala bit mirna, onda san pukla, sitila se slične situacije od ranije, digla se, došla do njega i iz sveg glasa ponovila staru likariju : -Bi li ti nešto jeba, a ? Ljudi se okrenili, on uteka glavon bez obzira, ja opet sila, više me niko nije pogleda. Znan da san bila prosta, al diga mi je živce miljun posto. Nisan od danas nit od cukra pa ću se rastopit, znan primit pogled i rič kad se lipo da znat šta bi ko tija, znan se tad nasmijat i ostat dobra s ljudima, popit kavu, al besramno prostačko buljenje ne podnosin. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



