Smak svijeta
osjećam se normalno. ispunjeno. jednostavno.
ponekad mislim da je ta jednostavnost života zapravo vrhunac svega što želim.
da, zapravo sam shvatila da nakon svih tih mojih kojekavih dokazivanja da mogu i samosažaljevanja zašto nisam mogla bolje ostaje ta je jedna sredina koje je cijelo vrijeme bila tu ali mi sada tek toliko znaći.
ta skromnost i jednostavnost koja životu daje ispunjenost.
sve je toliko jednostavno a ja tražim neshvatljivo samo zato što mi se sve ćini prejednostavim.
ni sama nerazumijem ovu rećenicu.
zapravo razumijem, možda je ta jednostavnost sve što sam tražila samo ja neželim da to bude kraj.
da sve završi normalno, skromno.
želim golemo, neshvatljivo, začuđujuće, složeno, tajanstveno, slojevito, duboko.
osjećam se normalno. ubija me jednostavnost. mrzim je. neželim. neka ode.
moja složenost osjećaja i shvaćanja je moje sve.
bojim se. bojim se rata. bojim se razaranja. bojim se nestanka svega živoga. bojim se kraja.
da i odem ja u makarsku. vraćam se za 5 dana. pozdrav svima =)
