subota, 25.03.2006.
Paunovi
Jeste li primjetili koliko su muskarci poceli da obracaju paznju na svoj izgled?
Čini mi se, gdje god se okrenem, a pogotovo kada izadjem, vidim sredjene tipove od glave do pete, sa interesantnim i mastovitim frizuricama, pramenovima, pa ponekad čak i sminkom. Rekli bi neki - pederi. No, danas to nema veze sa pederima.
Metroseksualci, kako ih danas zovu raznorazni magazini.
Urbani muskarci koji sve vise i vise vremena provode troseci vrijeme i novac u svrhu sto boljeg izgleda. Pedekir, manikir i ostali kozmeticki tretmani su postali i dio njihovih dnevnih rasporeda.
Narcisoidnost im se uvukla pod kozu. Međutim, to nije ona uobicajena narcisoidnost - zaljubljenost u samog sebe, već jednostavno zelja da i oni izgledaju kao modeli po magazinima i reklamama. I ne samo to, već vise nije ni interesantno zivjeti u neurednim stanovima, sa rasparenim namjestajem cija je glavna svrha samo potreba. Promjenili su se, ne samo od glave do pete, već su stilom ogrnuli i svoju okolinu.
No, to mogu da razumijem.
Ali jedna od stvari koje ne mogu da svarim jeste brijanje.
Možda ja nisam u koraku s vremenom što se toga tiče, pa je pravi muskarac po mom ukusu onaj koji pokazuje i odlike muskarca (a najveca je maljavost), ali mi nije jasno šta može biti privlacno kod visokog, lijepo razvijenog muskarca sa glatkim nogama?
De gustibus non est disputandum, sto bi rekao moj profesor latinskog. O ukusima se na raspravlja. Ok, prihvatam (jos uvijek zbunjeno vrteci glavom) 
Druga stvar - pomenuta sminka.
Iako će vecina da odmahne rukom i da se svom silom suprotstavi puderu ili maskari, ipak ih radoznalost neće zaustaviti da saslusaju kako će im lice ljepse izgledati kada lice namazu ovom ili onom kremicom. Prije sam na prste mogla da prebrojim ovakve, a sada moram i tudjima da se poslužim. Ocupane obrve su vise postale i uobicajenost. Neće muskarci da vise budu sinonimi za grubocu i zapustenost. Sada su na scenu stupile neke druge podrase - muskarci pod uticajem mode i stila.
I nemoj da se neka muskarcina nadje uvrijedjena ovim!
Znamo mi i dalje da i takvi postoje u ogromnom broju, retroseksualci sa „tepiscicem” preko grudi, kako to lijepo opise jedna moja prijateljica, na drugom kraju ljestvice, oni koji odlucno odbijaju da porade na svom izgledu, jer „to ih ne čini dovoljno muskarcima”.
Lijepo je vidjeti i jedne i druge, ali kao na slag na torti, uvijek možemo da potrazimo sliku mjesavine prvih i drugih - Dejvida Bekama 
nedjelja, 19.03.2006.
Ne kisi...
Kisa je ponovo prestala.
A taman sam se obradovala da cu jedan dan moci da uzivam u tami. Zvuci cudno, neko zeli kisu i hladnocu. Ali da zivite ovdje gdje sam ja, i vi bi ste se zagarantovano uzeljeli istog.
Mada, s obzirom da sam zarobljena izmedju ova cetiri zida, i nemam neke koristi od te iste kise.
Sjecam se dana kada bih se vracala iz skole, dok se topla proljetna kisa slivala niz moje lice. Upijala se u kosu, dajuci joj neki poseban oblik, sa mnogo vecim kovrdzama. Bila je i meksa na dodir. Zao mi je bilo i da tu kisnicu isperem iz nje.
Onda sam, silom prilika, dobila naocale. I kako sam mogla i dalje da trcim po kisi?
Morala sam da se krijem ili da ih skidam, jer ne bih nista mogla da vidim kroz njih. Cak ni same kapljice nisu pomagale. Pokisla bih cijela, a jos bih uz to morala da mislim cime cu da obrisem stakla. Iritirajuce.
Od tada sam kisovite dane provodila kraj prozora, kupeci inspiraciju iz tih tananih nebeskih linija, mastajuci, kao i uvijek, o nekim boljim svijetovima. Lagana muzika sa radija i knjige oko mene, sareni zidovi i prazne ulice. Svijetlo sam palila rano, ali po potrebi. Uzivala sam u mracnim odajama, uz jedva vidljivu svjetlost sa vana. Heh..
Bezbrizno doba.
Sad povremeno uzivam u njoj na njegovom ramenu.
Kisa nam je bila podloga za prve zajednicke dane. Zato me ponekad i vrati u proslost. Da uz te srecne dane, udisem sadasnjost punim plucima.
subota, 18.03.2006.
Bezobrastina!
Jedna od stvari koja me strasno iritira su muskarci koji se postavljaju prema zenama kao nizim bicima. U periodu puberteta, prosla sam, kao i vecina tinejdzerki, kroz jednu fazu kada sam se zestoko zalagala za feminizam i zensku ravnopravnost, medjutim, kako sam odrastala, odredjeni stavovi su se mijenjali. Ne zato sto sam pomislila da je feminizam glupost, vec zato sto sam oduvijek mislila da sve ima svoje granice. Jos uvijek sam za to da zene imaju ista prava, ali ne treba biti fanatik.
Isti takav pogled imam i na sovinizam.
Razumijem donekle zasto neki muskarci imaju vecu potrebu da pokazu da mogu da kontrolisu situaciju, ali zasto neko mora da bude totalni idiot i pravi nekoga drugog budalom u toj namjeri?
Sem toga, u sve to kada se ukljuci i faktor zvani "godine"...grrrrrr
Znaci, ako sam zensko, pa jos i ako sam mladja mnogo od nekoga, momentalno nisam sposobna za neko logicno razmisljanje, te bi trebalo da slusam raznorazne kompleksase i njihove ispade u obliku naredbi!
Dosta sam cutala.
Ne interesuje me da li ce misliti da sam bezobrazna, jer isto tako i ja o njima mislim.
Postovacu ih, dok god oni mene postuju, ali sto kazu Maratonci, nije ni Mirko budala! :)