srijeda, 09.07.2008.
Sve ih je manje...
a ipak su tu... Iako se povijest često preružno (po)igrala s njima, postoje gradovi koji su mi lijepi zato što su - ružni... Ružni su zato jer nisu imali desetljeća razvitka, nego propadanja... Uglavnom zahvaljujući životarenju iza željezne zavjese. Sjeća li se itko više što je značio taj pojam?
Moj zadnji favorit je glavni grad Estonije Tallinn, koji unatoč milijunima turista koji ga posjećuju i sve vidljivijem faceliftingu još skriva zabačena i zapuštena dvorišta u svom srcu...
Taj drevni, nekoć slobodni hanzeatski grad, podsjeća me na Bratislavu od prije šest-sedam godina, koja je također iza navrat-nanos našminkanog lica skrivala "tajne" ulice, prolaze i dvorišta u kojima sam provodio svoje slobodne fotografske minute...
