petak, 03.08.2007.
Danse macabre
Volim groblja. Spomenike, natpise, drvorede, stazice... Volim groblje iznad Orebića, s nevjerojatnim kapetanskim grobnicama i prelijepom kapelom... Posjete groblju malo prije zalaska sunca, svjetlo koje obasjava zahrđale ograde i klupice, te stvara neponovljive sjene...
Ovdje u Helsinkiju groblje je povijest grada koji je bio i švedski i finski, a posebno lijep je njegov pravoslavni dio. Dok hodam između spomenika grofovima, kapetanima, veletrgovcima i generalima razmišljam o Kunderinoj "Nepodnošljivoj lakoći postojanja", o motivima groblja i grobova, o Terezinom snovima i Sabini koja je bježala od Češke, pa od Pariza sve do Amerike, kako bi tek tamo shvatila kako je sama, da ispod zemlje nema očeva, stričeva i djedova i kako tamo ne želi biti ukopana...
Za danas toliko...
PS
Poslušao sam tetu Bugenviliju i promijenio dizajn...