TKO JE KRIV DA DIJETE PIJE?

srijeda , 17.12.2025.

Od dvije grozne vijesti ovih dana ( slučaj Osijek i slučaj sina Anđe Marić ) a obje su nemile sa strane struke prva i druga , objava Anđe Marić o sinu alkoholičaru koji je sad u zatvoru zbog pretučenog Nepalca preplavila je medije zahvaljujući njenim reels objavama na fejsu i na drugim mrežama. Komentari podrške ali i komentari prigovora na njezino " ja nisam kriva i ja nastavljam na svojem kanalu tarota i samopomoći" motivrali su me za ovaj post

Alkoholizam koji započinje u djetinjstvu ne nastaje u vakuumu. On nije hir, nije faza i nije “karakter”. Riječ je o ozbiljnom poremećaju koji gotovo uvijek ukazuje na duboki problem u okruženju u kojem dijete odrasta. Zato je važno jasno razlikovati dvije stvari koje se u javnom prostoru često miješaju: kaznenu i roditeljsku odgovornost.

Roditelj ne mora biti kazneno odgovoran da bi bio odgovoran. Kaznena odgovornost bavi se kršenjem zakona, dok roditeljska odgovornost podrazumijeva trajnu obvezu zaštite, prepoznavanja problema i pravovremene reakcije. Razvod, udaljenost ili formalno skrbništvo ne oslobađaju roditelja te obveze. Dijete nema mogućnost samo sebe zaštititi.

Kada su roditelji javne osobe, često svjedočimo narativu „nisam kriva“ ili „nije živio sa mnom“. Takve rečenice možda imaju pravnu težinu, ali nemaju etičku. One ne služe dobrobiti djeteta, nego obrani slike o sebi. Fokus se tada s problema ovisnosti prebacuje na roditeljsku samoodbranu, a dijete postaje argument, ne osoba kojoj je potrebna pomoć.

Posebno zabrinjava kada se nasilje ili kriminal odraslog djeteta relativizira kroz priče o teškom djetinjstvu. Razumijevanje uzroka ne znači opravdavanje posljedica. Roditelj ima pravo voljeti svoje dijete, ali nema pravo opravdavati nasilje ili sudjelovati u njegovu prikrivanju.

Društvo, nažalost, gotovo uvijek reagira prekasno. Dječji alkoholizam ostaje nevidljiv jer razotkriva neugodne istine: da obitelj nije uvijek sigurno mjesto, da institucije često zakazuju i da se ovisnosti još uvijek promatraju moralno, a ne zdravstveno. Kada problem eskalira u kazneno djelo, reakcija je brza i represivna, iako je preventivni sustav odavno zakazao.

Ako želimo biti iskreni, moramo priznati sljedeće: roditelj nije odgovoran za svaki izbor svog djeteta, ali jest odgovoran za to kako reagira kad vidi da dijete propada. A društvo koje šuti dok dijete pije, nema pravo biti iznenađeno kad odrasla osoba postane nasilna.