HUBRISOV simptom na blogu

četvrtak , 03.04.2025.

Da nije rasprave o Hipodromskom koncertu nacionalne veličine i kalibra domoljublja u liku MPT na novotvorenom blogu @przm ili tako nekako mojeg cijenjenog starog blogera i sijaset komentara ispod jedne jedine rečenice ne bih doznala o sebi sve ono, čega nisam bila svjesna ovako prisutna u životu obitelji, poslovnom timskom radu i "slobodnim aktivnostima" ovdje na blogu.

Ne bih doznala, da u svemu što radim i kakva jesam - nisam sretna !
Velika je to i znakovita procjena moje osobnosti viđena iz ugla najsretnije osobe među nama a protiv takve premise nema zbora !
Naravno, sve je javno rečeno komentarima, upućeno meni, nesretnoj ženi.
I onda promišljam : zaista nisam sretna jer nisam sama na svijetu, sama sa sobom , imam obitelj a s obitelji i problema koliko hoćeš.
Svakojakih , ljudskih, svakodnevnih briga o zdravlju onih koji i nisu zdravi a moji su, poslovnih koje nosim u sebi i donesem kući, imam problema kad šutim jer sam odsutna a ne prisutna, imam problema sa spavanjem , s dermatitisom, sa cigaretama koje mi se u stanu zabranjuju - okružena sam problemima i zato postajem problem ili sam nesretna od glave do pete , čak i engleski znama manje od "njenog psa ", kako se izrazila.

Mene "ubila" moja nesreća, neznanje, druženje na blogu s nepoćudnima, odobravanje koncerta nacionalnoj ikoni ( ne svojoj, naravno )
ali , ništa nije uzalud. Hoću reći - blog je mjesto gdje svi mogu sve : pisati, ogovarati, preispitivati , sprdati se s obrazovanjem i ono što je najbitnije - pokazivati kroz sve to svoje crte ličnosti.

I tako < struka kaže > ovdje postoje osobe s jako izraženim Hubrisovim sindromom , pa kad ga prepoznamo ( a ja jesam jer znam znanje ) onda nema ljutnje : umjesto povrijeđenosti i etiketiranja nesretnih ( kao ja, na pr ) pustimo takve da uživaju u svom golemom sampouzdanju, izmišljajima osobne sreće, prezaposlenom šetanju od točke A do ŽNJ da bi vidjeli i bili viđeni.

HUBRISOV sindrom zadajemo sami sebi , zadržavamo ga koliko god možemo i namećemo ga da bude vidljiv i slijepcima jer moć je u našim rukama.

Međutim, kada se stjecanjem moći poremete zdrave funkcije ličnosti, pojave se oholost, pretjerani ponos, opsjednutost vlastitim “ja”, prezir prema kritici te grandiozno samopouzdanje s ciljem veličanja vlastitih sposobnosti.

Sve to vodi nastanku Hubrisovog sindroma i odmiče osobu od stvarnosti, tako da se često dogodi da takvi pojedinci u početku uopće nisu svjesni što rade.

Blaženo im kraljevstvo nebesko i njihovo osobno ma što to značilo u konačnici.