Život i poslije "života"

nedjelja , 30.03.2025.

Postoje dvije vrste odraslih, zrelih ljudi : onih koji prihvaćaju činjenicu, da je njihovo vrijeme prošlo, da su dali što su mogli ili morali, ostavili neki trag iza sebe kojeg će neki novi ljudi ispoštovati pa i diviti se i sad su njihovo mjesto popunili : biološki zakoni su neumoljivi i ne traže dopuštenje.

Ovi drugi ne prihvaćaju neminovnosti , okićeni svojim bivšim kvalitetama postaju zagovornici novog napretka, mijenjanja svijeta, traženja sugovornika i istomišljenika , jednostavno i nekritički se namećući svojim nezadovoljstvom prvo sobom, a onda i svijetom kao takvim.

Pomirljivost i sretne okolnosti nas mogu promijeniti a onda pogled bude življi a čovjek sretniji ako može sebe vidjeti u nekom zaboravljenom hobiju, starini o kojoj će se brinuti i ne biti BIVŠI bankar, profesor, cijenjeni odvjetnik - zapravo, ostati u novim parametrima zaboravljajući ono što je bio .
Jedan očito pametan čovjek dao je na pročelje svoje nadgrobne ploče uklesati uz ime i prezime : " Bivši violinist i čitač novina "
Kad takvo što vidiš , ostaješ zadivljen i zbunjen : veliki ljudi ostaju i na groblju skromni i bude ti žao , što bar jednom nisi poslušao koncert i njega, kao prvu violinu. Sjajan u životu , interesantan čak i u smrti. Takvi ljudi nisu i neće nikad biti "bivši"

Život se uvijek nastavlja i bez nas : i kad nas ne bude, energije će biti , ona je jača i vječnija od ijednog života i uvijek će biti netko poslije nas koji nas je volio i cijenio upravo ovakve, kakvi smo sada