|
|
| srpanj, 2008 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
OPIS BLOGA
Sve što vas zanima o rock glazbi prošlog stoljeća, naći ćete na ovom blogu... A čut ćete i neke moje priče i o biciklizmu, putovanjima i ...
Tko god doš'o,
dobrodoš'o!!
UPOZORENJE!
Ne kupujte kasete japanske grupe TDK. Ništa se ne čuje!
Ti si taj koji je došao kao posjetitelj broj:
hit counter
NAJ STRANICE,
LINKOVI I BLOGERI
Sanjin brlog
Skidajte stranu i novu YU glazbu
You tube
Nakon dvadeset godina posjetiio sam rodno selo mojih roditelja.
Fotografije, koje objavljujem na blogu, prikazuju ono što je od nekad veoma živahnog mjesta ostalo. Priroda je svoje učinila. Prekrila je sav trud i muku mještana i skrila svu ljepotu ljudskih napora, kroz stoljeća oblikovanu u petstotinjak domaćinstava.
Gotovo sam zaplakao kad sam ugledao što je ostalo od djela mojeg djetinjstva.
Sjećanja nisu mogla odagnati bol za nečim što sam proživio u svom djetinjstvu.
Nestali su ljudi, rodbina, prijatelji... Tu više nitko ne živi. Nema bunara sa tako hladnom vodom da su zubi trnuli dok sam ju pio. Nema voća, kojeg sam krao iz susjednih vrtova. Nema likova, kojih se uvijek rado sjetim, iako su bili različitih nacionalnosti, vjera... Nema moje Lise, Cvetka... Nema Lole... Nema Sive i njenih praščića... Nema cura, s kojima sam išao na igranke i potajice se ljubakao po seoskim štagljevima... Nema...
Starih slika nemam. Nestale su zajedno sa ljudima. Oni koji ih možda imaju nisu u mojoj dokolici, ne znam im adresu, niti broj telefona. Ako netko ima koju sliku Kraskovića prije devedesetih (prije tog blesavog rata), neka se jave u obliku komentara. Neka napišu broj mobitela, ostave e-mail adresu ili bilo kojim putem me kontaktiraju. Volio bih na ovom blogu objaviti i fotografije sela da se vidi kako je nekad izgledalo.
Valjalo bi sakupiti kraskovčane diljem svijeta, da se vide, dok su još živi i zdravi.
Nekad je ovdje bio bunar iz kojeg se pila hladna. Sada zjapi rupa prije skretanja za Kućišta. Vode u njemu nema. Provjerio sam bacajući kamen u njega, ali bućnio nije. Sa čime su ga zatrpali?!
Ulaz na katoličko groblje. Put do njega se i ne vidi. Da divlje svinje nisu na ostacima nekadašnjeg puta izrovale kaljuže, išlo bi se kao kroz prašumu. A tim putem nekad se išlo do Prevendi, a onda silazilo za Jošine.
U ovom dvorištu nekad sam se igrao sa Maricom, Blažom i Martinom. Tu u podrumu ubio se moj ujak, kojeg su dan ili dva prije ustrijelili zloćudni susjedi.
Pogled iz djedovog dvorišta. Na ogradi, koje više nema, zadnji put sam vidio svog đeda Šandora.
Tu je nekad bio Dom i još jedan bunar. Preko puta Nađovih. Kako se tu nekad igralo, tancalo, vrtilo u kolu, igralo kukunješće... Tu sam poljubio svoju prvu djevojku, ali ne kraskovčanku...
Raskršće kod zvonika.
Tu se skretalo u šumu, kod škole.
Ostao je dio spomenika, kod zvonika, gdje je bio još jedan bunar.
Krećem dalje niz selo. Pogled od zvonika prema Doljanima. Kuće su zarasle u korov i šikaru. Gdje sam nekad rado prolazio, pozdravljao redom sve, sada se plašim, čuo sam u blizini roktanje divlje svinje.
Još jedan bunar. Kod đed Miće. Sjećam se, kako su se tu okupljale dobre cure. I prašio taraban...
A prije Voznika Šumarija napravila lager drva. U dvorište đeda Đurice, čiju su cijelu familiju masakrirali susjedi iz sela, još veći lager drva...
... i začudo, čitava krušna peć!
Pogled niz Voznik. Tuda smo se nekad sanjkali. Uh, kako je đed Palika znao sa velikim saonama spustiti niz njega nas dvadesetak.
Bunar u dvorištu đeda Joškice. Oko njega sam se natjeravao sa jednom malom iz Beograda. Bila je to samo simpatija... na sreću!
Pogled prema Oldovištima. Desno se ide za Pušinu, a lijevo... bogami, ne znam kako se zove taj dio Kraskovića, ali znam da se tim putem može i danas do Humljana.
Most na Vojlovici. Još jedan pogled prema Kraskov'ćima.
Još je tu stari hrast. Polako vene za kraskovčanima. Gotovo se osušio.
Bio sam i na Kućištima. Evo nekoliko slika i slike jednog bunara iz tog dijela Kraskovića.
Ulaz na pravoslavno groblje.
Prepoznaje li netko svoju kuću. Ovo je jedino prepoznatljivo što se dalo uslikati.
Pitate se tko sam ja?! E, pa pogađajte. Imam samo pedeset i jednu godinu.