Pastir Bez Stada

Na iznenađenje svih, savezni kancelar Gerhard Schröder, sat-dva nakon prošlotjednog poraza svoje stranke na izborima u saveznoj pokrajini Sjeverno Porajnje i Vestfaliji najavio je nove parlamenarne izbore ujesen ove godine. I dobio izazivačicu.



Desetak dana kasnije svjedoci smo da je predizborna kampanja već počela, iako Schröder nije detaljno pojasnio na koji način kani potaknuti saveznog predsjednika Horsta Köhlera na raspuštanje sadašnjeg Bundestaga. U ponedjeljak je oporbena Unija nominirala svog kandidata, pardon svoju kandidatkinju i izazivačicu Schrödera. Bio je to uistinu povijesni događaj.

Pljesak u Kući Konrada Adenauera, berlinskoj centrali Kršćanskodemokratske unije: Angela Merkel je i službeno postala prva kandidatkinja za kancelarski položaj u povijesti Njemačke. Gotovo za neprepoznati i opuštena kao nikada do tada u javnosti, Merkel se sa smješkom i puna samopouzdanja obratila njemačkoj javnosti svojim gotovo izbornim programom i pljuskom na računa sadašnje vlade kancelara Schrödera:

„Pet milijuna ljudi, muškaraca i žena, obitelji i djece, iza te brojke se skrivaju pojedinačne sudbine. Zato ja kažem jasno: u središtu moga i razmišljanja i djelovanja su načini kako stvoriti radna mjesta za ljude u Njemačkoj. Nama nije potrebna nikakva Agenda 2010, iako su njeni koraci ispravni. Nama je sada potrebna Agenda „RAD““

Što znači da je prvi put jedna žena, zu to jedna žena iz bivšeg DDR-a, Istočne Njemačke u utrci za najvažniji, nautjecajniji, najmoćniji položaj ujedinjene Savezne republike? Naš kolega Felix Steiner u svome komentaru pod naslovom „Žena s istoka“ tvrdi da je ta činjenica samo znak normalnosti života u ovoj zemlji. Podrijetlo i spol, napominje on, nikada nije niti neće bitnije utjecati na politiku šefice CDU-a, pa čak ni onda ako pobijedi na izborima. Politička filozofija nominirane glasi pojednostavljeno ovako: vjera u moć slobode i snagu pojedinca koji su jači od svemoći državne brige za građanina. Postane li ujesen doista prvom kancelarkom Merkel bi mogla, zaključuje Steiner, pokrenuti reforme koje će itekako iznenaditi neke stranačke prijatelje ali i njene birače.

Angelu Merkel dugo vremena javnost nije uzimala za ozbiljno. „Kohlova djevojčica“, kako su je neki posprdno nazivali zato što je tu bivšu istočnonjemačku znanstvenicu početkom 90-ih godina prošlog stoljeća tadašnji kancelar Helmut Kohl najprije doveo, a kasnije aktivno mentorski podupirao, dugo je bila potpuni outsider u aparati moći. Rođena je prije 51 godinu u Hamburgu, a odrasla u provinciji na sjeveroistoku Njemačke. U Leipzigu je studirala fiziku, a nakon studija je kao znanstvena asistentica počela raditi u Akademiji znanosti DDR-a, gdje je i doktorirala.

Pad Berlinskog zida i komunizma bio je prekretnica u njenom životu: postaje politički aktivna, radi kao zamjenica glasnogovornice prve demokratske vlade DDR-a i stupa na političku pozornicu na kojoj će u nevjerojatno kratkom roku ostvariti zapanjujuću karijeru. Najprije ju je Kohl imenovao za saveznu ministricu za žene i mlade, a nakon toga postaje ministrica za zaštitu okoliša. Kohl 1998. gubi izbore, na svjetlo dana stižu pojedinosti afere financiranja. On se povlači s čela CDU-a, koje preuzima Wolgang Schäuble i za glavnu tajnicu stranke imenuje Merkel. Ubrzo i sam Schäuble zbog afere mora dati ostavku a Kršćanski demokrati u svojim možda najtežim poslijeratnim danima upravo Angelu Merkel biraju za svoju predsjednicu i upravo s njom povezuju nade za brzu istragu skandala i novi početak.

Temelje za kancelarsku kandidaturu ona je položila prije tri godine, kada je popustila želji šefa CSU-a, Edmundu Stoiberu, da on bude Schröderov izazivač na izborima. Stoiber je svoju bitku izgubio, a Merkel, tri mjeseca prije očekivanih izbora ima dobre izglede da pobijedi. Većina birača osjeća da je došlo vrijeme za promjenu na čelu države.

Angela Merkel je udata u drugom braku s profesorom kemije Joachimom Sauerom, nema djece i čvrsto se definira svojim kršćanskim korijenima koje je stekla u evangeličkom roditeljskom domu i koji su samo ojačali pod pritiskom komunističke DDR-ovske diktature:

«Mislim da ne smijemo zaboraviti da je Europa prožeta kršćansko-židovskom tradicijom i da u toj tradiciji veći dio Europe ima svoje korijene. Europa je prošla većim dijelom doba prosvjetiteljstva. To je jedna veoma važna faza u razvoju kršćanstva. Ukoliko mi to zaboravimo i kažemo da smo neutralni, odakle ćemo onda crpiti naše vrednote? Mi ne možemo od Europske unije kao političke institucije očekivati da ona postane izvor građenja naših vrednota.»