18.02.2006., subota
Ja sam hedonist.
Danas oko 9:30 se budim. Ljubimo se. Draga pita oću li kavu. Naravno draga. Pijemo kavicu i budimo djecu. Oni se maze oko nas. Vani sucne piči. Pada mi ideja na pamet. Odmah konzultiram Zeku i prijateljicu sa skaypa. Kaže ona da je ideja super i da je cijena ideje negdje oko 6000 kn po komadu. Trošak je oko 400 kn. Kakva ideja! Kakav dan! Ode žena za poslom. Zove druga frendica. Ajmo na kavu na hipodrom sa djecom. Ma ajmo. Zove šogor. Ajom složiti jebeni ručak. Ma ajmo. Odevedem dicu ženi i nas dvoje idemo po spizu. Trešnjevački plac - 3 kila pica. Može. Malo peršina. luka, salate. Moramo još u billu. Vidi, ja ću Ivana Dolca pa di puklo. On će Chardonnaya od Zdjelarevića. Ma uzećemo još dva sixpacka Bavarije da imamo što cuclati dok se riba gradelava. I ugljena nam treba.
Palimo vatru - nije baš crnika sa Silbi , ali biti će dobro. Žena leži (čita ovo i kaže - napiši da ležim ko krava), a punica priprema umak od peršina, luka i maslinovog ulja za toć. Nas dva palimo vatru. Kad kreneš s mislima da će sve ispasti super, obavezno ispadne super. Naime. Imamo roštilj i dva paketa ugljena. Ali nemamo ništa za potpalu. I dok mislim što ću, padne mi pogled na ugljenovu ambalažu. Kaže, stavi vrećicu na roštilj, upali krajeve i to je to, netrema potpale. Ma super. Zapalim vrečicu i za pola sata stižu očišćeni picevi. Vatra je jaka, pivo je hladno. Djeca pomažu oko održavanja vatre. Kad stavim previđše ulja oni pušu i gase vatru. (Žena i dalje leži ko krava). Za sat vremena smo ispekli 3 kila picova, nešto mladog kumpira i kruha. 'Iidemo žderati. Pic je za prste lizati. o
Otvaramo Dolca i zdjelarevića. Harmonija okusa ispunjava ždrijelo. Svaki gutalj te krvi Isusove najprije treba pomirisati. Osjeća se hrastova bačva. Ma divota. Vino počinje djelovati i žene se počinju cerekati. Nas dva uživamo. Ok. Šest i po je. Triba ići doma. Triba staviti dicu leći. Većeras idem kod šogija. Imamo malu kockicu i čeka nas mukotrpna vožnja po vrletima Monte Carla. WRC4. Najbolji rally na playstationu 2. Kakav dan sam proživio, kakva večer me čeka. Da Bože svima ovako ko meni. Život je lijep. La vita e bella. Budimo hedonisti.
|
- 19:51 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
13.02.2006., ponedjeljak
Marketing.
Proučavam kako napraviti dobru reklamu za onaj svoj DVD. Čitam vrhuske knjige iz marketinga koje kažu kako dobra reklama, koja će prodavati proizvod, mora izgledati. I riga mi se.
Ja takve reklame ne pušim. Ljudi koje ja poznajem takve stvari ne puše. Zapravo su mi jadne do boli.
No, kažu marketing majstori, da to prolazi.
Krećem li se ja u malom društvu normalnih ljudi , a zapravo ima milijarde debila koji to puše, samo ja nemam nikakvih dodirnih točaka s njima?
Promatrajući neke poznanike koji rade u makretinškim agencijama mogu reći da su normalni ljudi. Nisu kumice i kumci s placa. Ali mi nije jasno kako takvi ljudi mogu složiti onakvu reklamu za onaj sprej Oust. Gdje žena kaže "zapravo, ne znam kako djeluje!". Zar su ljudi toliko plitki da im takva reklama može djelovati na podsvjesna osjetila i zadovoljiti njihovu novonastalu potrebu za mirisnim stanom?
Pa zbog te rečenice ja ne bi kupio taj Oust ni da je najbolji na svijetu.
S druge strane, ako se taj spot vrti već par mjeseci znači da ima puno debila koji taj sprej kupuju. Znači prodaja ide dobro.
Tko je tu lud?
Jednostavno se ne mogu spustiti na taj debilni nivo.
A izgleda da debila ima pun ......
|
- 16:48 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
07.02.2006., utorak
O Muhamedovoj karikaturi.
Svaka čast muslimanima. Ne na ubijanju, nego na njihovoj dosljednosti. Pravi partizani. Tuđe nećemo svoje nedamo. Nisu zagađeni zapadnim materijalizmom. Uostalom tko smo mi da ih mijenjamo? Zašto bi oni prihvatili naša uvjerenja? Pa što ako režu ruke kradljivcima, koje to veze ima sa nama. Ako su im žene potlačene - potlačene su u našim očima, ne njihovim. Tako žive već tisućama godina. Tko smo mi da to mijenjamo? Isusi Kristi? Ostavite ih na miru. Dosljedni su i agresivni. I imaju samo jednu grešku. Imaju naftu. E jebiga. Ajmo im oteti naftu za sitne pare, ajmo im uvaliti MCDonalds, Colu, Playboy. Sve ono što je zapravo i nama uvaljeno, ali se tomu nismo znali oduprijeti. Ali oni to neće. Koja pizdarija. Šalji onda trupe u ime demokracije. Ajmo, na kraju, vrijeđati njihove svetinje. Iako nama to vrijeđanje nema neku težinu jer smo pogubili sve vrijednosti. Postoje ljudi kojima ne treba lova da bi bili sretni. Treba im sloboda. A to im kontinuirano uzimamo. E, sad zapad kaže da su pretjerali. Ma uopće nisu pretjerali. Samo su agresivno iskreni. Mi smo dva totalno različita svijeta, ali to ne znači da smo mi u pravu.
Kao totalni uvjerenik u ljudska prava kažem:
Bravo muslimani. Jebite mater svima koji vam počnu soliti pamet i koji vas vrijeđaju, ali to činite kod sebe doma. Zapalite svaku jebenu ambasadu zemlje koja vam se ne ispriča. Ja sam uz Vas.
Kao proizvod zapadnog potrošačkog društva kažem:
Bravo na objavljivanju karikature. To će podići tiražu, gledanost, download slika i filmova. Lova se vrti. Jebeš moral kad se pare dijele. Šta kurac, ako se mi možemo smijati na naš račun smećem kao što je film "Dogma" na kojem su neki zaradili pare, a koji trebao ozbiljno uvrijediti prave katolike, što se koji kurac sad oni dure zbog jedne Muhamedove sličice.
Kao Kokolo kažem - zapravo copy-pastam
Imagine there's no heaven,
It's easy if you try,
No hell below us,
Above us only sky,
Imagine all the people
living for today...
Imagine there's no countries,
It isnt hard to do,
Nothing to kill or die for,
No religion too,
Imagine all the people
living life in peace...
Imagine no possesions,
I wonder if you can,
No need for greed or hunger,
A brotherhood of man,
Imagine all the people
Sharing all the world...
You may say Im a dreamer,
but Im not the only one,
I hope some day you'll join us,
And the world will live as one.
|
- 20:42 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
