Prije 45 minuta.....
Taman sam završavao projekt vizualnog pretraživanja računalne opreme za jednog našeg klijenta kadli mi zazvoni moby.
Zove duša moja iz škole da ju jako boli glava i da dođem po nju.
Ajde ljubice, čekaj me, stižem po tebe. - objašnjavam joj nježno.
Sjedam u auto i pičim u školu.
Pred ulazom ju zovem da izađe vani jer sam stigao.
Čekajući ju, vrtim se tako po predvorju škole promatrajući likovne uratke osmoškolaca.
"Jesi li ti dežurni?" - pita me bahato neka gospođa (vjerovatno neka učiteljica).
"Da, sigurno sam ja dežurni!" - odgovaram, nevjerujući da ona misli da sam ja jedan od učenika.
"Oprostite, izgledate jako mladoliko." - počne se mucajući ispričavati.
Ovakvih situacija mi je preko glave.
Ej, OSNOVNA ŠKOLA. Znate li kakav je osjećaj imati 3 banke, a ljudi misle da idete u osnovnu školu?
Počinjem nositi odijela i kad idem na piknik. Ili barem kravatu.
Ovo više nema smisla.
|
