Sjedimo u pizzeriji u portu St.Giljan na Malti i prelistavamo meni. Pizza s ovim, pizza s onim. Između svih čuda nonstop se provlači neka gbejna.
Ma što je gbejna?
- Excuse me, miss. Can you please tell us what the fuck is gbejna?
Gbejna is a maltesse chesse.
Thank you. You are very sexy. I meen kind.
Gbejna. Čita se đbejna. Cilo vrime na Malti sam se derao - đbejna. Đbejna. Toliko mi se usjekla ta riječ u mozak. Sir je izvrstan. Nabijeni gusti sir od kozjeg mlijeka, specifičnog okusa, uvaljan u bosiljak i papar. Svaki ručak bi umlatio par kolutića đbejne.
U free shopu na malteškom airportu tražim na što ću potrošiti ostatak malteških lira. Evo dučanćić sa malteškim specijalitetima. Kolutići gbeine u suncokretovom ulju. Pa da. To ću kupiti. Da i moji osjete kako je dobar i ukusan taj malteški sir.
Čim sam doša doma sam ju otvorio da žena i dica probaju to. Kažu da im se baš i nesviđa. Ma nemate pojma. Super je - govorim ja dok mi komadići gbejne ispadaju iz usta.
Sutradan zovem šogora da dođe na đbejnu. Stukli smo kilo kruha, 20 deka zimske i par kolutića đbejne. Koja simfonija okusa. Čisti uzitak.
Međutim, navečer sam se razbolio i dok sam grlio školjku i izbacivao sadržaj želuca, miris gbejne parao je zrak.
*******
Danas mi se želudac zgrči kad netko samo spomene gbejnu. Pogledam onu staklenku i točno znam kakvi mirisi i okusi su zarobljeni u njoj i automatski mi je slabo. Kakva se to kemija odigrala u mom mozgu da mi je nešto, što je prije samo 5 dana bilo apsolutno fantastično, postalo tako odvratno i nezamislivo. Od same pomisli na gbejnu mi je muka. Ako netko ikad otvori tu staklenku ja sam gotov. 100 posto.
Nije mi dobro. Idem leći. Ma zašto ja ovo sebi radim?
Đbejna, đbejna. braaaaaaaaaa, huuuaaaaaaa. Gbejna.
|
